Odlaskom velike Angele Merkel s vlasti u Njemačkoj, u Europi je došlo do novog velikog miješanja karata, i u toj novoj partiji kao lider Europe isplivao je francuski predsjednik Emmanuel Macron. On je danas najsnažnije lidersko ime zemalja EU-a, on je taj koji je u ime Europe satima razgovarao s Vladimirom Putinom (doduše, ne baš uspješno), i on je taj koji sada ima najveći politički autoritet na kontinentu. No, da bi to i ostao, mora pobijediti na izborima što se upravo održavaju u Francuskoj.
Jučer je održan prvi krug predsjedničkih izbora u Francuskoj, na kojima Macron hvata svoj drugi mandat. Ako u tome ne uspije, lice Europe će se promijeniti barem iz dva razloga: prvo, pobjednom Marine Le Pen znatno bi ojačala desnica, i drugo, više u europskoj politici ne bi ostalo nijedno jako i etablirano ime, politički autoritet velikih zemalja Europe bi, odlaskom i Merkel i Macrona, bitno oslabio na globalnoj karti. Tu je i kao prijetnja za njega i kandidat na lijevom polu, lijevi populist Jean-Luc Melenchon, no njegove su šanse ipak manje za drugi krug.

Aktualni predsjednik Macron ima velike šanse za pobjedu, i to bi za Europu svakako bilo dobro jer bi donijelo i određeni kontinuitet, i određenu stabilnost. Bilo bi to dobro i za hrvatsko-francuske odnose, koji su nedavno dodatno učvršćeni potpisivanjem ugovora za kupovinu francuskih borbenih aviona Rafalea, i sve prateće opreme, što garantira čvrstu suradnju dviju država bar za idućih deset godina.
Macron, bivši investicijski bankar, koji je prije ovoga mandata obnašao dužnost ministra gospodarstva, u izbore ulazi ojačan činjenicom da se Europa na svom istoku suočava s najvećim ratom od 1945. godine, i upravo je situacija u Ukrajini bitno zasjenila »domaće« poruke francuske predsjedničke kampanje. Iako se Francuska suočava s ekonomskom krizom i poskupljenjima kao i sve druge države u ovoj kriznoj situaciji, kampanju je u najvećoj mjeri obilježila upravo ukrajinska situacija, u kojoj je Macron kao glavni europski lider bio na sebe preuzeo odgovornost razgovora s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.

Na taj način je Francuska bila »izručena« toj situaciji, zaokupljena rješenjem globalne krize, pa je kampanja tekla gotovo isključivo u tom smjeru. Unatoč toj svojoj globalnoj ulozi, predsjednik Macron, za kojega se do prije nekoliko tjedana činilo da je siguran pobjednik izbora, u zadnjih par tjedana u anketama je pao za čak 8 posto, dok je njegova glavna suparnica Marine Le Pen rasla. Posljednji omjer u petak, prije izborne šutnje, pokazivao je 26 posto podrške za Macrona i 23 posto za Marine Le Pen. S obzirom da je svugdje gdje su se zadnjih dana održavali izbori desnica ojačala, primjerice u Mađarskoj ili Srbiji, sličan trend za očekivati je i u Francuskoj. No, Macron svakako ostaje favorit, jer ipak se radi o osobi koja želi reformirati Europu i EU, stoga bi njegov gubitak na nacionalnom terenu, i u Bruxellesu značio znatnu promjenu kursa EU-a.

Riječ je o njegovoj politici u kojoj je bio predvodnik i zagovornik najhrabrijih rješenja, od zajedničkog europskog zaduživanja do zajedničke nabave cjepiva za vrijeme pandemije, i sada u energetskoj krizi. Francuska je druga najveća ekonomija u Europi, jedina zemlja članica nakon Britanije koja, nakon što je Britanija izašla, ima stalno mjesto u Vijeću sigurnosti UN-a, jedina europska nuklearna sila, a Macron je praktički jedini kandidat na ovim francuskih izborima koji je podržavao NATO savez i francusko članstvo u njemu. Drugi su više-manje skloni NATO savezu, ali ne izrazito, pa tako Le Pen zagovara napuštanje NATO-a.

S druge strane, ako Macron dobije drugi mandat, nastavit će se velika reforma u EU-u, a to je upravo ona tema koja Europi sada najviše treba – zajednička europska obrana i zajednički europski odgovor na ukrajinski rat.

Na koncu, ako bi izbore dobila Le Pen, a izgubio Macron, tema bi moglo postati ne samo francusko napuštanje NATO-a, nego čak i napuštanje EU-a, po uzoru na Britaniju, a tada bi to značilo de facto propast europskog koncepta u cjelini. Već činjenica da Le Pen može okupiti do 30 posto birača, treba biti alarm za EU, a kamoli ako se dogodi iznenađenje i ona pobijedi. Zato je Macronova izborna pobjeda bitna s barem nekoliko aspekata – demokratskog, proeuropskog, i na koncu s aspekta stabilnosti i na unutarnjem planu u samoj Francuskoj. Pobjeda ekstremne desnice u jednoj od dviju vodećih zemalja EU-a, bila bi zaista loša vijest za Europu.