Za opstanak SDP-a, a pogotovo Peđe Grbina na čelu stranke ključno je kako će proći na tim izborima na koje bolje da ne izlazi sam
Parlamentarni izbori u redovnom terminu tek su najranije u srpnju 2024., a možda tek najesen iduće godine, a opozicija se već naveliko iscrpljuje međusobnim prepucavanjima. Čak i neki potencijalni savezi već imaju napukline. Za to vrijeme HDZ je po anketama na 30 posto podrške.
Najveći problem nastao je, očekivano, u Zagrebu, gdje gradska vlast trpi velike štete uzrokovane štrajkom u Čistoći. Upravo u trenutku kad su Možemo! i SDP potpisivali novi koalicijski ugovor, radnici Čistoće zaoštrili su svoje zahtjeve, i sve je izgledalo kao da će glavni grad postati Napulj. Tajming za potpis saveza nikad gori, no unatoč tim problemima, Možemo! i SDP nastavljaju se držati zajedno u Zagrebu. To je osobito važno SDP-u, koji zna da bez potpore te platforme nema nikakve šanse za pobjedu nad HDZ-om, pa iz petnih žila radi na velikoj lijevo-progresivnoj koaliciji u kojoj bi kao treći krak bio Puljkov Centar. I đak prvak zna da je to zato što bez trokuta SDP-Možemo-Centar nema ni govora o tome da oporba može srušiti HDZ na narednim izborima.
Tako zagrebački savez na ljevici naizgled daje dojam stabilnosti, pogotovo nakon što je i Peđa Grbin stao iza Tomaševića u toj njegovoj dosad najvećoj krizi. Ali zec leži u drugom grmu, a to je odnos platforme Možemo! prema šefu države Zoranu Milanoviću. Oni neće podržati Milanovića za novi mandat jer im je neprihvatljivo što izgovara o ratu u Ukrajini, dok SDP s druge strane, dok mu je Grbin na čelu, ostaje u simbiozi s Milanovićem u dobru i u zlu.
Iako Grbin nervozno (ne) odgovara na pitanja o tom klinu koji je zabijen u suradnju dvije stranke zbog Milanovića i njegova odnosa prema Rusiji, stvari stoje ovako: Možemo! će sigurno imati svog kandidata za predsjednika Republike, a nisu baš sigurni ni ima li smisla velika predizborna koalicija sa SDP-om. Više je razloga za to – prvo, Možemo! i ne pokriva cijelu Hrvatsku, pa znaju da će biračima teško objasniti »veliku koaliciju« koja može postojati samo u Zagrebu, Rijeci i Istri, dakle u 3-4 od 10 jedinica, eventualno uz Split ako se Centar pridruži.
Drugo, boje se da će Milanović biti prevelik teret za SDP u toj kampanji jer Grbin doslovce ponavlja Milanovićeve riječi, primjerice oko obnove i Republike Srpske, a i oko obuke ukrajinskih vojnika uostalom. U Možemo!, koji se, eto, na vrijeme ogradio od Milanovića, ne žele da on bude uteg savezu i potegne i njih na dno, zajedno sa SDP-om. I treće, pitanje je tko bi bio nositelj zajedničke liste u 1. jedinici u Zagrebu – u Možemo! misle da to mora biti Sandra Benčić (Tomašević vjerojatno ni neće ići na izbore za Sabor, nego će se držati Zagreba), a ne Peđa Grbin. Zato su skloniji postizbornom savezu.
A da te dileme osjećaju i SDP-ovci u pregovoru s njima pokazala je jučer izjava Siniše Hajdaša Dončića o tome da za Možemo! i Centar SDP daje tek još dva mjeseca da se izjasne idu li zajedno. Lak na obaraču, Hajdaš Dončić odmah je izašao s ultimatumom jer »SDP nikog neće moliti i prositi«. A to i ne čudi – za opstanak SDP-a, a pogotovo Peđe Grbina na čelu stranke ključno je kako će proći na tim izborima na koje bolje da ne izlazi sam.
Istovremeno, bivši predsjednik te stranke Davor Bernardić svih njih u paketu sumnjiči da ima nove korupcije i nepotizma u Zagrebu, te zaključuje kako su njegovi rezultati na čelu SDP-a bili bolji od Grbinovih. Ima u tome i istine, jer tada je rejting bio oko 20 posto, a danas je, prema zadnjem istraživanju, 11 posto. No, ironija je da Bernardić optužuje Grbina da nema sadržaj, a Grbinov SDP u ove dvije i pol godine nije ponudio skoro ništa novo od programa osim stanogradnje. Na žalost po ljevicu, moglo bi se reći: slijedi derbi začelja.
Istovremeno, Andrej Plenković se poigrava i cima oporbu – najprije pusti glas preko trbuhozboraca kako bi izbori mogli biti prijevremeni, a onda to demantira. Za to vrijeme oporba se već posvađa, hvatajući se na njegovu udicu poput glavoča.
Tihana Tomičić
Loša vijest za ljevicu: slijedi derbi začelja
Tihana Tomičić
28. siječanj 2023 12:51
Foto PATRIK MACEK/PIXSELL
Za opstanak SDP-a, a pogotovo Peđe Grbina na čelu stranke ključno je kako će proći na tim izborima na koje bolje da ne izlazi sam
Parlamentarni izbori u redovnom terminu tek su najranije u srpnju 2024., a možda tek najesen iduće godine, a opozicija se već naveliko iscrpljuje međusobnim prepucavanjima. Čak i neki potencijalni savezi već imaju napukline. Za to vrijeme HDZ je po anketama na 30 posto podrške.
Najveći problem nastao je, očekivano, u Zagrebu, gdje gradska vlast trpi velike štete uzrokovane štrajkom u Čistoći. Upravo u trenutku kad su Možemo! i SDP potpisivali novi koalicijski ugovor, radnici Čistoće zaoštrili su svoje zahtjeve, i sve je izgledalo kao da će glavni grad postati Napulj. Tajming za potpis saveza nikad gori, no unatoč tim problemima, Možemo! i SDP nastavljaju se držati zajedno u Zagrebu. To je osobito važno SDP-u, koji zna da bez potpore te platforme nema nikakve šanse za pobjedu nad HDZ-om, pa iz petnih žila radi na velikoj lijevo-progresivnoj koaliciji u kojoj bi kao treći krak bio Puljkov Centar. I đak prvak zna da je to zato što bez trokuta SDP-Možemo-Centar nema ni govora o tome da oporba može srušiti HDZ na narednim izborima.
Tako zagrebački savez na ljevici naizgled daje dojam stabilnosti, pogotovo nakon što je i Peđa Grbin stao iza Tomaševića u toj njegovoj dosad najvećoj krizi. Ali zec leži u drugom grmu, a to je odnos platforme Možemo! prema šefu države Zoranu Milanoviću. Oni neće podržati Milanovića za novi mandat jer im je neprihvatljivo što izgovara o ratu u Ukrajini, dok SDP s druge strane, dok mu je Grbin na čelu, ostaje u simbiozi s Milanovićem u dobru i u zlu.
Iako Grbin nervozno (ne) odgovara na pitanja o tom klinu koji je zabijen u suradnju dvije stranke zbog Milanovića i njegova odnosa prema Rusiji, stvari stoje ovako: Možemo! će sigurno imati svog kandidata za predsjednika Republike, a nisu baš sigurni ni ima li smisla velika predizborna koalicija sa SDP-om. Više je razloga za to – prvo, Možemo! i ne pokriva cijelu Hrvatsku, pa znaju da će biračima teško objasniti »veliku koaliciju« koja može postojati samo u Zagrebu, Rijeci i Istri, dakle u 3-4 od 10 jedinica, eventualno uz Split ako se Centar pridruži.
Drugo, boje se da će Milanović biti prevelik teret za SDP u toj kampanji jer Grbin doslovce ponavlja Milanovićeve riječi, primjerice oko obnove i Republike Srpske, a i oko obuke ukrajinskih vojnika uostalom. U Možemo!, koji se, eto, na vrijeme ogradio od Milanovića, ne žele da on bude uteg savezu i potegne i njih na dno, zajedno sa SDP-om. I treće, pitanje je tko bi bio nositelj zajedničke liste u 1. jedinici u Zagrebu – u Možemo! misle da to mora biti Sandra Benčić (Tomašević vjerojatno ni neće ići na izbore za Sabor, nego će se držati Zagreba), a ne Peđa Grbin. Zato su skloniji postizbornom savezu.
A da te dileme osjećaju i SDP-ovci u pregovoru s njima pokazala je jučer izjava Siniše Hajdaša Dončića o tome da za Možemo! i Centar SDP daje tek još dva mjeseca da se izjasne idu li zajedno. Lak na obaraču, Hajdaš Dončić odmah je izašao s ultimatumom jer »SDP nikog neće moliti i prositi«. A to i ne čudi – za opstanak SDP-a, a pogotovo Peđe Grbina na čelu stranke ključno je kako će proći na tim izborima na koje bolje da ne izlazi sam.
Istovremeno, bivši predsjednik te stranke Davor Bernardić svih njih u paketu sumnjiči da ima nove korupcije i nepotizma u Zagrebu, te zaključuje kako su njegovi rezultati na čelu SDP-a bili bolji od Grbinovih. Ima u tome i istine, jer tada je rejting bio oko 20 posto, a danas je, prema zadnjem istraživanju, 11 posto. No, ironija je da Bernardić optužuje Grbina da nema sadržaj, a Grbinov SDP u ove dvije i pol godine nije ponudio skoro ništa novo od programa osim stanogradnje. Na žalost po ljevicu, moglo bi se reći: slijedi derbi začelja.
Istovremeno, Andrej Plenković se poigrava i cima oporbu – najprije pusti glas preko trbuhozboraca kako bi izbori mogli biti prijevremeni, a onda to demantira. Za to vrijeme oporba se već posvađa, hvatajući se na njegovu udicu poput glavoča.