"Čestitam na košenju" - "Hvala Nicolas"
Reprezentativni nogomet često je znao raditi slične traume. Još se nisam oporavio od Thuramove "kosilice", koju sam taman uhvatio u slavlju nakon Šukerovog gola 1998. godine. Pa onda ono Mornarovo protiv Francuske 2004. godine, kad sam loptu već vidio u mreži, poskočio, i ta me "kosilica" u zraku ulovila. Jedno od najtužnijih prizemljenja
Ima sad već tome neko vrijeme, jer je to bilo u onim godinama kad se formiraš, tamo negdje između 20 i 25. Samom sebi, a i svim onima koji su htjeli slušati, pojašnjavao sam kako je idealna ženska osoba za mene zgodna, vitka plavuša, ali onako, da je bujnijih grudi. Sublimirano – Cameron Diaz sa silikonima. Tek jedan put sam bio blizu da mi se dogodi ikakav susret s takvom ženskom osoboma, bio sam na jednom događaju, ona je bila tamo i taman smo trebali početi razgovor, nakon što smo se pogledavali. A onda sam se probudio, nemilosrdni komunalni radnik baš je u tu uru odlučio pokositi one tri vlasi trave ispod mog prozora sa svojom ubitačno glasnom kosilicom. I tako se zabilježi još jedno razočaranje u životu.
Reprezentativni nogomet često je znao raditi slične traume. Još se nisam oporavio od Thuramove “kosilice”, koju sam taman uhvatio u slavlju nakon Šukerovog gola 1998. godine. Pa onda ono Mornarovo protiv Francuske 2004. godine, kad sam loptu već vidio u mreži, poskočio, i ta me “kosilica” u zraku ulovila. Jedno od najtužnijih prizemljenja. Sjećate li se 2006. godine, i tamo je bilo nešto slično… Igor Tudor, zadnje sekunde utakmice protiv Australije, treba gol za prolaz dalje. Ali ne. “Kosilica” je još uvijek tu. O 2008. godini i onom šoku protiv Turske je gotovo bespredmetno govoriti. To je ionako više nalikovalo na buđenje stavljanjem glave u motor borbenog mlažnjaka. Stoga, za ovo prvenstvo, ako mogu ikako birati, ja bih da bude bez takvih šokova. Ono, ako već moramo izgubiti, da to bude pristojno, da se može kazati da je protivnik čitavo vrijeme kontrolirao utakmicu i da nismo imali šanse. Iako je lopta okrugla i iako svatko igra nogomet.
Godine su prošle, promjenili su se i “unutarglavni” stavovi o ženama, sad su nekako nordijski tipovi zapostavljeniji zbog mediteranskih, ostarilo se, pa misli čovjek, takvo što će se na nogomet prenijeti isto. No vraga. Kako jutro prolazi, nervoza raste, pita se čovjek je li pametna odluka bila sa šest godina se skinuti s poroka griženja noktiju. Najgore je što sam do prekjučer nekako objektivno sagledavao situaciju, i uvjerio se kako imamo minimalne šanse za prolazak skupine. A jutros sam se već probudio s mišlju da uz malo sreće i dobar raspored horoskopskih sazviježđa možemo i do titule. Realnost jednostavno nema nikakve šanse kad je nogomet u pitanju. Ali, treba kazati, nogomet je takav da nekad dopušta čaroliju. Evo, sinoć, svi su očekivali da će Nizozemska poderati Dansku k’o Čačić svoj poziv za sud. No, nogometne Pepeljuga iz 1992. godine pokazala je kako je jedno imati igrače vrijedne milijune, a da se sve to briše kad ukupno 22 čovjeka istrče na teren.
