Iz druge perspektive

Lobisti imaju (pre)veliki utjecaj na Vijeće EU-a

Drago Kraljević

Reuters

Reuters

​Politika otvorenosti europskih institucija prema grupama za pritisak (lobijima) nije ništa novo, niti je to puka slučajnost, a ključni ciljevi korporativnih lobista su radne skupine Vijeća koje su se suočile s ozbiljnim kritikama Europskog pučkog pravobranitelja, članova Europskog parlamenta i civilnog društva, jer djeluju na način koji je često obavijen velom tajne

placeholder


Pojedine ocjene i analize koje su tijekom proteklih godina o radu Vijeća Europske unije objavili Europski pučki pravobranitelj, Opservatorij korporativne Europe, Social Europe i drugi, od velikog su značaja za Uniju, uključujući hrvatske građane. Možda će rezultati ovih istraživanja utjecati na jačanje odgovornosti i veću transparentnost u radu Vijeća koja je bitna ​​tijekom cjelokupnog zakonodavnog postupka, a ne samo retroaktivno kada je posao već dovršen.


Građani trebaju pravodobno znati što njihovi predstavnici vlade (ministri) rade na sjednicama jednog od ključnih tijela EU-a, koje donosi veoma bitne odluke za život europskih građana i nacionalnih država. Demokratska odgovornost također nalaže da javnost bude pravovremeno informirana o stavovima pojedinih nacionalnih vlada na sjednicama Vijeća. Bez ispunjavanja tog minimalnog kriterija, građani nikada neće saznati što se konkretno događa na sjednicama toga tijela. Važno je također naglasiti da i nacionalni parlamenti – u ulozi nadzora svojih vlada, budu pravodobno informirani.


Vijeće, ravnopravno s Europskim parlamentom, donosi europske zakone. U spomenutim analizama i ocjenama, fokus je bio usmjeren na pripremne sastanke, prije nego što nacionalni ministri (Vijeće) donesu konačne odluke. Oni se prethodno odvijaju u više od 150 pripremnih (radnih) tijela Vijeća, koja veoma bitno (obično presudno) utječu na sadržaj budućih zakona. U javnosti je Europska unija često kritizirana kao »tehnokratska«. No u stvarnosti, daleko najozbiljniji problem je utjecaj moćnih lobija u radnim tijelima Unije, koji se pogrešno tretiraju kao »neutralni« subjekti. Premda se lobiji i dalje smatraju nefunkcionalnim elementom europske demokracije i glavnim uzrokom nedostatka transparentnosti mehanizama odlučivanja, njihova je uloga u radu Vijeća i drugih tijela Unije, ogromna.




​Politika otvorenosti europskih institucija prema grupama za pritisak (lobijima) nije ništa novo, niti je to puka slučajnost. U demokraciji se politički izbor određuje demokratskom procedurom – glasanjem. Dok se izborni sustav i njegovi rezultati temelje na broju birača koji su glasovali za pojedinog kandidata, sustav lobiranja počiva na moći kapitala i njegovoj sposobnosti da argumentima i novcem pridobije druge da podrže njihove interese.


U suštini računica je vrlo jednostavna. Hipotetski, 99 posto glasača koji na izborima biraju svoje predstavnike u prosjeku nisu bogati, dok preostalih 1 posto koji predstavljaju korporacije, jesu. Takav odnos neminovno utječe i na rad radnih tijela Vijeća. Tamo gdje se donose važne odluke, lobiji moćnika uvijek su prisutni. Stoga ne čudi što u spomenutim analizama između ostalog nailazimo i na ocjenu da su Vijeće, a posebice njegova radna tijela, »crna kutija« u pogledu transparentnosti vođenja postupaka. Primjerice, analiza 143 sastanka radnih skupina u razdoblju od rujna 2018. do veljače 2021. godine, pokazuje da su korporativni interesi daleko nadišli ulogu sindikata i nevladinih organizacija, čak u omjeru 13:1.


Business Europe (lobistička skupina koja predstavlja poduzeća u EU-u i sedam europskih zemalja koje nisu članice EU-a), Digitalna Europa, Europsko vijeće za kemijsku industriju (CEFIC), Microsoft i drugi, samo su neki od korporativnih subjekata koji su, prema obavljenim analizama, uživali privilegiran pristup kreatorima politike. Primjerice, tijekom šest mjeseci, računajući od prosinca 2020. godine, o nacrtu zakona o digitalnim tržištima i/ili o zakonu o digitalnim uslugama, raspravljalo se 25 puta u podskupini unutarnjeg tržišta. Business Europe, predstavljajući najveće europske tvrtke, sudjelovao je na sedam sastanaka gdje se raspravljalo o deregulaciji tržišta, umjetnoj inteligenciji i jedinstvenom tržištu. Istovremeno Europska konfederacija sindikata, prisustvovala je samo na jednom sastanku. Sektor malih i srednjih poduzeća (MSP) nije bio u potpunosti isključen, ali se on odnosi samo na 4 posto vanjskih sudionika u raspravi. Opservatorij korporativne Europe ilustrirao je kako su radne skupine Vijeća ključni ciljevi korporativnih lobista. U pogledu mnogih pitanja koja su obuhvaćena istraživanjem, ministri i dužnosnici država članica EU-a ponekad doista djeluju kao »posrednici« korporativnih interesa, ističe se u spomenutim analizama. Stoga su se radne skupine Vijeća suočile s ozbiljnim kritikama Europskog pučkog pravobranitelja, članova Europskog parlamenta i civilnog društva, jer djeluju na način koji je često obavijen velom tajne.


Jedan od zaključaka Pučkog pravobranitelja Unije glasi: »Trenutačni pristup Vijeća u pogledu izrade njegovih zakonodavnih dokumenata izravno dostupnim javnosti, ne ispunjava očekivanja u pogledu transparentnosti«. Pučki pravobranitelj između ostalog smatra, da je »propust Vijeća u tome što sustavno ne evidentira identitet država članica koje zastupaju svoje stavove u zakonodavnom postupku«. ​


Radne skupine Vijeća očigledno nude impresivnu razinu privilegiranog pristupa velikim tvrtkama. To je još jedan važan dio zagonetke, kako lobiji moćnih korporacija utječu na rad Vijeća i država članica. Osobe s privatnim i komercijalnim interesima ne bi trebale biti u situaciji da svoje političke zahtjeve izravno prenose dužnosnicima država članica Unije. Vrijeme je da se taj tajni kanal za korporativne lobiste blokira. Primjerice, grupe lobista u industriji, imaju puno bolji pristup Vijeću za konkurentnost i rast od bilo koje druge vrste vanjskih organizacija. Mnoge države za vrijeme dok obnašaju dužnost predsjedavajućeg Vijeća, koriste svoj položaj kako bi favorizirale svoje nacionalne tvrtke. U analiziranom razdoblju, proizlazi da su to činile mnoge zemlje poput Austrije (AVL List GmbH), Finske (DIMEC i Mets Group), Njemačke (Festo i Fraunhofer Institut za protok materijala i logistiku), Portugala (Indico Capital Partners)… Sve su one pozivale svoje nacionalne tvrtke da se uključe u rad radnih skupina Vijeća. Njemačka vlada je pozvala da sastanku prisustvuje čak i njihov nacionalni sindikat. Prema istoj analizi, tijekom hrvatskog predsjedanja gotovo 75 posto vanjskih govornika dolazilo je iz trgovačke branše.