Oporba je ponovo pribjegla modelu beskonačne saborske rasprave. Što naravno bitno razvodnjava cijelu priču. U Hrvatskoj postoji jako malo baš toliko pasioniranih pratitelja domaće politike da bi za jednu saborsku raspravu izdvojili maltene cijeli dan. Oporbene stranke trebale su pronaći efikasniji način da ljudima objasne o čemu se ovdje radi, odnosno za što točno terete vladajuće. A to je da smatraju da je dio vladajuće garniture na razini države, županije i u državnim institucijama pasivno i aktivno sudjelovao u tome da je u Gospiću završilo čak 45.000 tona opasnog otpada. Ukratko, optužuju vlast za korupciju. Štoviše, za njen prilično gadan oblik čija je posljedica to da je opasno zagađen dio Hrvatske koji je dotad manje-više bio djevičanski čist. Riječ je o zaostalom dijelu Hrvatske koji je imao tek neznatnu industriju. A u trenutku kada je trebao konačno povući nekakvu dividendu iz te nerazvijenosti, postao je opasno zagađen. Ali to se ne radi kroz maratonske sjednice parlamenta. Posebno ne kroz raspravu o tome u kojoj će formi to biti napravljeno, kroz više točaka dnevnog reda ili kroz objedinjenu raspravu.

Mada opet tijekom ljetnih praznika ljudi imaju više vremena za praćenje informacija. Tako da će više ljudi uhvatiti dio ove saborske rasprave nego da se ona održala recimo u listopadu. Ali opet i to ima neka svoja ograničenja. Uostalom, u drugom dijelu kolovoza veliki dio građana svoje je godišnje odmore već pomalo zaboravio.

Problem za oporbu je i to što je i ovu akciju morala obaviti uz asistenciju predsjednika Republike. Što je bio još jedan korak prema tome da građani i dalje Zorana Milanovića smatraju vođom hrvatske oporbe. A ne predsjednika SDP-a Sinišu Hajdaša Dončića. I još manje Sandru Benčić. Tako da se oporbi ponovo može dogoditi da mjesec dana pred izbore ponovo budu u situaciji u kojoj bi opet morali u pomoć zvati Milanovića. Dakle i u ovom slučaju oporba radi stare pogreške. Rabi načine koji joj ni ranije nisu pomogli da dobije parlamentarne izbore.

Za starim manirama posegnuo je i HDZ. Ležernim pristupom kojim su odradili neke prethodne afere u kojima ih je oporba optuživala za korupciju, pokušavaju riješiti i ovu krizu. Ne može se baš reći da im to nije prije uspijevalo. Pokazali su to na kraju krajeva i rezultati parlamentarnih izbora iz proljeća 2024. godine. I prije njihovog održavanja bilo je afera zbog kojih ih je oporba optuživala za korupciju. I opet se to radilo kroz sjednice Sabora, interpelacije, beskonačne rasprave koje traju do duboko u noć. Koje na kraju nisu oporbi pomogle da uvjere potreban dio javnosti da glasa za njih i dovede ih na vlast. U HDZ-u čini se da smatraju da bi se to moglo dogoditi i sada. Moguće je da su izvukli točan zaključak.

A moguće je i da nisu. Naime, ovo što se dogodilo u silosu pored Gospića gdje su smještene desetine tisuća tona otpada bez problema razumije svaki građan. Ne radi se ovdje o hiperkompliciranim transakcijama na tržištima energenata ili o tome kako na frankfurtskoj burzi stoje obveznice najveće hrvatske tvrtke koja ima problema s vraćanjem svojih dugova.

Ovdje je sve kristalno jasno. Pitanje je jednostavno – je li u Lici okoliš postao opasan po zdravlje stanovnika zbog korupcije za koju bi bila odgovorna vladajuća stranka. To će svatko razumjeti.

Usto, postoji opasnost i da daljnja istraživanja pokazuju da je došlo do zagađenja koje se možda moglo izbjeći da se brže reagiralo. I tu bi oporba imala lakši posao. Čak bi i ona, kakva god da je, mogla ipak uvjeriti dodatni broj građana da vladajući nisu na vrijeme reagirali. Usto, HDZ je na vlasti skoro deset godina i kod građana postoji stanoviti zamor. I sklonost da dio svojih osobnih problema i frustracija prebace na vladajuću stranku. Zbog svega ovog gore nabrojenog HDZ definitivno ne bi smio podcijeniti sve opasnosti koje bi mogle proizaći iz ove situacije. Ovo što se događa, i što bi se sve moglo dogoditi, za njih definitivno nije bezazleno.