Tek nepunih šest mjeseci na vlasti trebalo je takozvanoj Domoljubnoj koaliciji (u partnerstvu s MOST-om) da u potpunosti destabilizira državu koju navodno toliko voli. Nepunih šest mjeseci trebalo im je da Hrvatskoj u svijetu osiguraju reputaciju države u kojoj se ekstremizam svake vrste osjeća kao kod kuće, da destabiliziraju najvažnije institucije, da na trgove gradova izvuku pedeset do šezdeset tisuća ljudi u prosvjedu, da udomaće govor mržnje, da proizvedu niz skandala i afera kakvog se ne bi posramile niti korumpirane, nesposobne vlade s puno dužim stažem, da izazovu poskupljenje državi nužnog inozemnog kapitala. Kraj svega navedenog čovjek se zapita, šta bi ta nakupina mediokriteta i sjecikesa od države napravila da je ne voli?

I dok se mediji zabavljaju potencijalnim raspletom krize koju su tako efikasno proizveli »domoljubi«, jasno je da bi najpogubniji rasplet bio onaj u kojem bi »domoljubi« krizu uspjeli premostiti i nastavili vladati do kraja mandata. Nakon četiri godine ovakvog domoljublja u Hrvatskoj ne bi ostao kamen na kamenu. Svako tko vjeruje da Hrvatska može biti obična, dosadna i barem donekle prosperitetna zemlja zato bi trebao držati fige da aktualna kriza okonča potpunim raspadom vlasti, da se Tomislav Karamarko i Zlatko Hasanbegović vrate svom omiljenom sportu – lovu na udbaše, nenarodne elemente i jugoslavenske aveti, a da Tihomir Orešković što prije uhvati jedan od onih letova što iz Zagreba vode u Toronto, direktno, bez presjedanja.

Avaj, Timu se Oreškoviću svidjelo ‘živjeti la vida loca’, Hasanbegoviću se ne mili vraćati proučavanju NDH povijesti, Karamarko je odlučan ustrajati u fešti & Pešti, a ni Vaso ne gori od želje da opet postane političko nitko i ništa.

Ovaj prvi – Tim Orešković – na raspolaganju ima tek izvanredna obraćanja javnosti, drugi – antifašist Zlatko – ima tek ljubav stranačkog šefa i Jure & Boban sljedbu, koja ga kuje u nacionalne zvijezde, ali treći i četvrti – Tomo & Vaso – u rukavu imaju još aduta, od kojih bi zaista trebalo strahovati. Da, trebalo bi strahovati, jer Karamarkove i Brkićeve kombinacije Hrvatskoj vrlo teško padaju na želudac. Thomas Bauer iz PR agencije Grizli, koju je angažirao MOST Bože Petrova, vjeruje da su Brkić i Karamarko nešto od svojih aduta iskoristili u navodnom pokušaju da preko njegovih leđa diskreditiraju Božu Petrova.

Poruka koju je Bauer uputio javnosti krajnje je dramatična: »Od trenutka kada je gospodin Karamarko dobio informaciju da bi zbog afere Konzultantica Božo Petrov mogao tražiti njegov odlazak iz Vlade, u više je medija višekratno pokušana diskreditacija agencije Grizli, ali su novinari ili urednici te priče odbili zato što su smatrali da jednostavno nisu vidjeli ništa spornoga. Nažalost, prljava podzemna rabota je nastavljena, a zlikovci nisu odustajali. Dana 25. svibnja u popodnevnim satima ispred jednog novozagrebačkog restorana provaljeno je u automobil predstavnika našeg klijenta u Hrvatskoj, što je i prijavljeno policiji, te su iz njega ukradeni ugovori između agencije Grizli i našeg novog klijenta iz Austrije. Sami zaključite o kako se opsežnoj operaciji radi. Za samo postojanje poslovne veze znalo je tek nekoliko ljudi. Osoba je morala biti sustavno prisluškivana i praćena, a sve je kulminiralo provalom usred bijela dana.«

Potrebno je imati memoriju čovječje ribice da bi se zaboravilo da od okončanja posljednjih izbora ovo nije prva insinuacija o (zlo)upotrebi tajnih službi u političke svrhe. Sjetit ćete se kako je saborski zastupnik iz redova srpske nacionalne manjine Mirko Rašković preko noći promijenio politički dres; kako je unezvjeren stajao pred novinarima i uvijeno govorio o prijetnjama, kojima je na koncu očito poklekao. Sjetit ćete se da se i u toj priči govorilo o tajnoj službi, kojoj je, treba li i na to podsjećati, ne tako davno na čelu bio Tomislav Karamarko. Njegov prijatelj Milijan Brkić Vaso pak u političku orbitu lansiran je iz policijskih struktura.

I kako se kraj svih tih priča i poznavanja backgrounda iz kojeg dolaze najistaknutiji hrvatski »domoljubi« ne pribojavati da politički procesi koji se razvijaju na štetu aktualne vlasti nisu ili neće biti kontaminirani prljavim, paraobavještajnim igrama. Thomas Bauer tvrdi da se to već događa, da je to iskusio na vlastitoj koži, ali njegovo upozorenje za sada nije shvaćeno dovoljno ozbiljno. Ukradene ugovore HDZ već koristi u svrhu političke diskreditacije novog »nenarodnog elementa« Bože Petrova. Što još možemo očekivati?