Kao u onom vicu, kad papagaj maltretira stjuardesu. Vidi to zec pa i on počne maltretirati stjuardesu, a kad ih ona obojicu izbaci iz aviona, papagaj zeca u slobodnom padu upita: »A imaš li krila?« Ovaj odgovori da nema, na što mu papagaj kaže: »Pa zašto se onda ku*čiš?« Eto, isto pitanje bi se moglo postaviti Hrvatskoj i Srbiji kad je u pitanju navodna utrka u naoružavanju, o kojoj se ovih dana govori. Hrvatsku i Srbiju netko bi trebao pitati: »A imate li para?« A para, kao što znamo, nema.
Tihomir Tim Orešković nije ništa donio iz Kitzbühela. U austrijsko skijalište nije navodno ni išao po lovu, nego je, kažu, išao puzati pred »vlasnicima našeg duga«. Prije nego li je akcija puzanja u austrijskom selu i zamišljena, tekla je akcija puzanja pred Amerikancima. Njih smo molili da nam isporuče nešto od alata koji koriste za isporuku slobode i demokracije. Kao kec na desetku, uvjeravamo američku braću, došli bi nam višecijevni raketni bacači, koji mogu dobaciti bar do Niša. Njih ćemo, akobogda, već na idućoj vojnoj paradi vozikati na kamionima, na opću radost naroda oduševljenog idejom domovine u ulozi vodeće regionalne vojne sile. Kad je srpski premijer Aleksandar Vučić vidio da Hrvatska žica vojni sitniš, ugledao je idealnu priliku da sve nevjerne tome, koji u njegovoj politici europskog integriranja vide izdaju, uvjeri kako ne mora značiti da je europski put Srbije ujedno i rastanak sa skutima majke Rusije. U tu svrhu sastao se sa zamjenikom premijera Ruske federacije Dimitryjem Rogozinom, prijateljem dojučerašnjeg mu šefa Vojislava Šešelja. Raspitao se bi li se kako pojeftino mogao dobiti raketni sustav S300, kraj kojeg će Hrvati tri puta razmisliti prije nego američku donaciju upere prema gradu na Nišavi.
Rogozin ga je obradovao informacijom da će molba biti razmotrena u najskorije vrijeme, a dok rakete ne dođu, isporučio je Vučiću maketu sustava S300, da se ima čime igrati. Kako trenutno stvari stoje, Hrvatska je suočena sa zabrinjavajućom činjenicom da Srbija već raspolaže »maketnim« sustavom, koji doduše ne može nigdje dobaciti, ali ga svejedno ne treba podcjenjivati. Adekvatan odgovor Hrvatske nije uslijedio. Naprotiv, Tomislav Karamarko nakon izbora je u sebi otkrio Dalaj Lamu pa je poručio: dosta je bilo sukoba, nesporazuma i ratova. Suočen s prijetnjom naglog izbijanja mira, Vučić se našao u nedoumici, ali brzo se pribrao pa izjavio da Srbija neće kupovati »rakete iste snage ili jednako skupe«, već hoće – obrambene sustave. – Hajde, nećemo ni zaštitne, ali nemojte ni vi uzimati ofenzivna oružja, poručio je hrvatskoj braći po zaduženju. I tako, kotrlja se hladni rat za siromašne, u kojem jedva da netko može proizvesti nešto kompliciranije od praćke, ali zato zaraćene strane imaju respektabilnog iskustva u prosjačenju, bilo kredita, bilo vojne opreme s kojom Amerikanci i Rusi odavno ne računaju.
Da Vučić dlaku mijenja, ali ćud nikako shvatili smo kad je Srbija ispod stola nabavila nekonvencionalno naoružanje, koje ovdašnja javnost kao takvo nije stigla niti percipirati. Hrvatskim čuvarima nacionalnih interesa na znanje, Srbi su nabavili Stevena Seagala, akcijskog junaka koji za doručak jede loše momke, za ručak višecijevne raketne bacače, a za večeru pancer-haubice 2000, kakve je Hrvatska kupila na kredit od prijateljske Njemačke.
Koliko su Srbi platili Seagala i od koga su za to dobili kredit najstrože je čuvana vojna tajna. Na tržištu takvih junaka – također zastarjelih, ali ornih i učinkovitih – Hrvatskoj se sad nude Chuck Norris i Sylvester Stallone. Neka vas ne začudi ako već sutra u novinama osvane informacija da je Tihomir Tim Orešković, u pauzi između dva veleslaloma, vlasnike našeg duga molio za još jedan kreditić, koji bi nam omogućio da kupimo svog akcijskog junaka. Želimo li držati dobrosusjedski korak, našoj zemlji to se nameće kao neodgodiva obaveza. Kotrlja se tako hladni rat za siromašne, u kojem nitko nije u stanju proizvesti niti sofisticirano naoružanje, niti što pametnije od naoružanja, ali u stanju je platiti put do Kitzbühela, gdje odmaraju vlasnici naših dugova. To su ljudi koji će nas – kad budemo protestirali zbog privatizacije ostatka javnih dobara – šeretski pitati: »Kad niste imali para, zašto ste se kur*ili?«
