Zašto Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić stranim diplomatima podnosi izvješća o istragama koje su u Hrvatskoj u  tijeku? Zašto Bajić, radije nego hrvatskoj javnosti, detalje o  svojim poslovima podastire američkom veleposlaniku Jamesu B. Fooleyu? O njegovim referatima govori dokument koji  prije dva dana iscurio na WikiLeaksu, a datira iz siječnja ove  godine. 

Odgovor na prva dva pitanja vrlo je jednostavan: Mladen Bajić zna  tko je u Hrvatskoj moćniji od njezinih demokratski izabranih predstavnika i gdje se uistinu udara smjer hrvatske politike. Kao svoj glavni oslonac on nije slučajno izabrao diplomatski kor u Hrvatskoj, odnosno činovnike Europske unije i Haaškog suda zadužene za nadzor  političkih, pravosudnih i inih procesa u našoj zemlji. 

Danas kad Bajić živi na lovorikama zbog raspisane tjeralice za  bivšim premijerom Ivom Sanaderom, Glavnog državnog odvjetnika  potrebnije je nego ikad podsjetiti da još uvijek nismo izgubili razum,  odnosno da nam je savršeno jasno da antikorupcijska kampanja koja  se danas zbiva jučer nije bila moguća ne samo zbog nedostatka političke volje, nego i zbog njegovog kalkulantskog odnosa prema vlastitom poslu i izvršnoj vlasti. Takav Bajić teško se može uzeti kao reprezent neovisnosti pravosuđa kao jednog od stupova države. 

Da se razumijemo, valja nam istaknuti i stotinu puta podvući da  pozdravljamo antikorupcijsku kampanju čime god ona bila  motivirana, baš kao i njezina recentna dostignuća. Nakon  ovog Hrvatska teško da će se moći vratiti u tamu u kojoj je živjela sve ove godine, ali zasluge za to ponajprije valja upisati sretnom  stjecaju političkih okolnosti i – premijerki Jadranki Kosor. Slučajnu  predsjednicu Vlade na ovom mjestu kritizirali smo u više navrata, ali  rasplet antikorupcijskih događaja primorava nas da se pospemo pepelom i ukažemo na činjenicu da je ova žena pod jedan – hrabra, pod  dva – ustrajna, pod tri –- autorica krupnog hrvatskog iskoraka u smjeru kakve takve normalizacije političkih i drugih odnosa. Istina, premijerka nije uspjela postići cilj koji je deklarirala – onaj koji kaže da u  Hrvatskoj nema biti nedodirljivih – ali proces koji je inicirala upisat će  je kao svijetlu točku hrvatske političke povijesti. Dakako, rekosmo da  smjer hrvatske politike udaraju međunarodni faktori, pa valja zabilježiti i to da se na riskantne poteze koje je poduzela premijerka se ne  bi usudila niti pomisliti da nije zahtjeva, odnosno svesrdne potpore  Europske unije i drugih inozemnih centara moći. U vezi s Jadrankom  Kosor spomenut ćemo još i to da su antikorupcijski proces i otvaranje  mogućnosti sretnog završetka pregovora sa Slovenijom ujedno i jedini  ozbiljniji uspjesi njezinog mandata. Koliko smo očekivali, to je više  nego dovoljno.

 Sad se vratimo Mladenu Bajiću, nesalomljivom borcu protiv korupcije, kako ga vole predstavljati bliski mu dnevni listovi. U razgovoru s američkim veleposlanikom on govori o istrazi protiv Ive  Sanadera, pa mu kao prilično siguran slučaj predstavlja Sanaderovo nezakonito posredovanje kod Hypo banke, s ciljem da osigura  kredit za kriminalnog tajkuna Miroslava Kutlu. Tom prilikom Sanader  je od Kutle navodno dobio 800 tisuća njemačkih maraka. Dokumentaciju o tom slučaju Bajić ima već deset godina. Glavni državni odvjetnik predmet danas drži gotovo sigurnim zgoditkom, a svojedobno  se nije usudio niti dati ga policiji na kriminalističku obradu. Kako vjerovati državnom odvjetniku koji danas maše dokumentima zbog kojih  je iskrvario i umro časni Feral Tribune? Teško. Naglašavamo to iako je  kontraproduktivno u ovom trenutku inzistirali na Bajićevim ranim radovima. Ovaj autor možda je kasno došao do ovog zaključka, ali još  uvijek je dovoljno bistre glave da shvati kako se u Hrvatskoj događa  nešto o čemu je sanjao svaki novinar koji se bavio korupcijom. 

Tjeralica raspisana za Sanaderom ulijeva nadu u drugačiju Hrvatsku, baš kao i uhićenje Tomislava Merčepa, kojeg najmanje 15  godina prati sumnja da su mu ruke krvave do lakta. Stvari polako sjedaju na svoje mjesto, ali nažalost još uvijek smo svjetlosnim godinama daleko od ideala kakve takve pravne države. Međutim,  valja vjerovati i na tome raditi, da će doći i taj dan kad će kriminal biti  kriminal, bez obzira tko ga počinio; dan kad hrvatski uzori neće biti  ljudi koji su svoja bogatstva stvarali na korupciji i zaplotnjačkim dealovima; dan kad najutjecajniji predstavnici izvršne vlasti neće biti  osobe koje za sobom vuku repove ratnih godina. Konkretno, imamo  na umu Vladimira Šeksa i optužbu Amnesty Internationala da je ovaj  čovjek također morao biti ispitan, ako ne i procesuiran za ubojstva  srpskih civila u ratnom Osijeku.