U trećem Dnevniku Hrvatske televizije, kojim dirigira standardno neinformirani Siniša Kovačić odmilja zvani SiKo, emitirano je priopćenje Europapress holdinga u kojem se kaže:

»Nemamo nikakvih poslovnih odnosa s društvom Kamensko d.d. niti smo takve odnose imali u prošlosti. Apsolutno negiramo bilo kakvu povezanost s tim društvom te još jednom ponavljamo da nismo imali niti imamo bilo kakvog utjecaja na poslovanje istog društva.«

Vjerovali ili ne, navodi iz ovog priopćenja u potpunosti su točni. EPH uistinu nema nikakvih poslovnih odnosa s društvom Kamensko. Naprotiv, Kamensko im je toliko nezanimljivo da o njemu tekst objavljuju svake prijestupne godine. Na stranicama novina što ih izdaje ova medijska kuća Kamensko teško nalazi prostor čak i kad ga svi drugi mediji vide kao udarnu nacionalnu temu. Zašto je tomu tako? U tom grmu leži zec, pa ćemo ga indiskretno protresti.

Vlasnik EPH nije morao znati, a upućeni nas uvjeravaju da nije znao, gdje će novac završiti, ali u kupnji bezvrijednog poduzeća za tridesetak milijuna kuna policija također vidi obilježja kaznenog djela. Zašto bi Pavić – sposoban kakvim ga je bog stvorio – dao toliki novac za tvrtku koja ne vrijedi niti stoti dio plaćenog iznosa? Odgovor na to pitanje mogao bi se kriti u sadržaju jedne javne zagrebačke tajne, a ta kaže da je Ninoslav Pavić Miroslavu Kutli ostao dužan stanoviti kapital za stanovite poslovne odnose koje su dvojica začela devedesetih godina prošlog stoljeća. Znatiželjni gradski kuloari na potezu od početka do kraja Bogovićeve i danas su spremni staviti okladu na turu za cijelu ekipu da je spomenuto dugovanje bilo osnovni razlog zbog kojeg je pod Pavićev automobil svojedobno podmetnut eksploziv.

 Tomislavu Karamarku, pak, iz nama nepoznatog razloga stalo je da slučaj Kamensko, odnosno slučaj Dalta bude istražen do kraja, bez obzira na Pavićevu umiješanost ili možda upravo zbog toga. Sad nam ostaje da vidimo hoće li Bajić opet pokazati svoje lice kalkulanta, koje smo imali priliku gledati dok je Ivo Sanader imao u šaci i njega i ostatak Hrvatske.

Stvar je, (dragi SiKo), krajnje jednostavna: policija je kriminalistički obradila i Pavića i sve koji su preprodavali tvrtku Dalta, a Državno odvjetništvo sad bi trebalo odlučiti hoće li biti onih neugodnih scena kad snage reda i mira kucaju istaknutim Hrvatima na kućna vrata u šest sati ujutro, da bi ih otpremili na sigurnije mjesto. Ovaj slučaj, vjerujemo, pokazat će da je danas u Hrvatskoj puno lakše otvoriti istragu protiv HDZ-a ili bilo kojeg stranačkog prvaka te notorne političke zajednice, nego protiv ljudi čiji utjecaj ne proizlazi iz partijske pozicije i stranačkog članstva.

U Pavićevom slučaju jasno je o kakvom utjecaju se radi. I za Ninoslava Pavića bi bilo bolje da se istraga napokon otvori, pa da – ako je u navedenom slučaju nevin kao slavuj – napokon padne teško breme sumnje s njegovih pleća. U tom slučaju imao bi se osloboditi još samo sumnje za nezakonitosti vezane uz privatizaciju Slobodne Dalmacije i mogao bi napokon u miru nastaviti čitateljima prodavati maglu, što je posao u koji se najbolje razumije.