Kasno Bajić na carinu stiže

'Ladovina Ladislava Tomičića

Ladislav Tomičić

Foto Vedran KARUZA

Foto Vedran KARUZA

Željko Popović je napokon došao na svoje, a nama ostaje da se još jednom zapitamo što i kako su radile nadležne institucije u ono vrijeme dok je Barišić drmao carinskom upravom, a Popović pisao pisma na koja nikad neće dobiti odgovore



Znate li tko je i čime čime se bavi Željko Popović? Pretpostavljamo da vam lik i djelo ovog čovjeka nisu poznati, ali došlo je vrijeme kad ćete se s njim u sredstvima javnog informiranja sve češće susretati. Naime, čini se da je netko ocijenio da je pravi tajming za još jedan obračun s korupcijom na hrvatski način, a ovaj put cilj takozvane pravne države bit će carinska služba. 



Nema kome se taj u posljednjih pet godina nije obraćao, ali na svakoj adresi kojoj se obratio nailazio je na zid šutnje





Spomenuti Željko Popović predsjednik je Nezavisnog sindikata carinika Hrvatske, koji najmanje pet godina upozorava na kriminal u Carinskoj upravi, odnosno na carinskim prijelazima diljem Hrvatske. Nema kome se taj u posljednjih pet godina nije obraćao, od medija, preko glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića do najviših dužnosnika izvršne vlasti. Iscrtao je taj cijele sheme zapošljavanja u carini po stranačkim i rodijačkim linijama, upozoravao na konkretne slučajeve šverca svakovrsne robe, ali na svakoj adresi kojoj se obratio nailazio je na zid šutnje. Tu i tamo poneki novinar stidljivo bi provukao neku od njegovih priča, pa se povukao shvaćajući da bi ga ta kaljuža lako mogla stajati egzistencije. 


U listopadu 2008. godine Popović je pisao glavnom državnom odvjetniku Bajiću i ravnatelju USKOK-a Dinku Cvitanu tražeći sastanak na kojem bi im iznio svoja saznanja o organiziranom kriminalu i korupciji u Carinskoj upravi, ali ovi nesalomivi borci protiv kriminala ne da mu nisu zakazali sastanak, nego se nisu udostojili niti odgovoriti na njegovo pismo. 


“Gospodine Bajiću i gospodine Cvitan, nemojte očekivati da vam sindikati, sindikalisti i građani hapse odgovorne osobe, jer nam to nije zadaća i posao. Naša je obveza ukazivati na određenu problematiku, posebno kad su ugrožena profesionalna i ljudska prava naših članova i službenika, koji su radeći odgovorno i savjesno svoj posao od samih čelnika državne vlasti proganjani i šikanirani različitim metodama i postupcima”, stajalo je u pismu koje je Popović uputio spomenutim korifejima pravne države. 



Sindikat posjeduje neosporne dokaze kojima će potvrditi da se kadrovi u Carinskoj upravi biraju i postavljaju na temeljima političke podobnosti i nepotizma



Kao teme o kojima bi želio razgovarati naveo je “nezakonito postupanje s trošarinskom robom, naftnim derivatima, cigaretama i kavom, ali i primjere šikaniranja i degradacije drugih službenika koji otkrivaju šverc i kriminal”. 


Kad na pismo nije dobio odgovor, uputio im je još jedno. Tamo je tvrdio da “Sindikat posjeduje neosporne dokaze kojima će potvrditi da se kadrovi u Carinskoj upravi biraju i postavljaju na temeljima političke podobnosti i nepotizma te da isti imaju određenu izvršnu funkciju prikrivanja loše organizacije rada i improvizacija na poslovima u carinskoj službi, zbog čega nastaju posljedice, otvaranja puta mogućnosti šverca, nezakonitog postupanja s trošarinskom i drugom carinskom robom, a gdje Republika Hrvatska zbog takvih postupaka i postavljanja gubi milijune u državnom proračunu.” Tijela progona ostala su nijema, iako Mladen Bajić – barem tako danas tvrdi – nije imao vezane ruke u vrijeme dok je državom suvereno kormilario jedan od stupova HDZ-a Ivo Sanader, a carinskom upravom njegov pobočnik Mladen Barišić. Slična pisma od Popovića, rekosmo, dobili su i drugi visoki državni dužnosnici, ali nitko se nije usudio načeti pitanje carinske uprave koju je Sanader dodijelio Barišiću da njome upravlja kao da mu se radi o ćaćevini. Između ostalih, na svom stolu Popovićevo pismo imao je i bivši ministar pravosuđa Ivan Šimonović. 


Reakcija pravne države je izostala



“Nezavisni sindikat carinika Hrvatske dužan Vas je upoznati o nesavjesnim i neispravnim postupcima čelnika tijela Državnog odvjetništva i drugih progonskih tijela, Upravne inspekcije i Odbora za državnu službu, koji svojim činjenjem ili nečinjenjem uzrokuju povredu prava državnih službenika. Pritužbe, zahtjeve za upravni nadzor, prijave protiv nesavjesnih službenika, rukovoditelja a i drugih, koji zlorabeći položaj i ovlasti i kršeći zakone i druge propise, teško krše prava uposlenika, za koje nikad nismo dobili odgovor, a nalaze se u privitku ovog dopisa. Međutim – sankcija nema”, stajalo je u pismu ministru pravosuđa. 


Reakcija pravne države je i tom prilikom izostala. Danas, pet godina nakon što je Popović počeo sa sustavnim prijavljivanjem nezakonitosti u carinskoj upravi, policija je načela i ovu instituciju. Nekolicina carinika privedena je, a mediji se sad zabavljaju njihovom ogromnom imovinom nejasnog podrijetla. Željko Popović je napokon došao na svoje, a nama ostaje da se još jednom zapitamo što i kako su radile nadležne institucije u ono vrijeme dok je Barišić drmao carinskom upravom, a Popović pisao pisma na koja nikad neće dobiti odgovore.


više vijesti