Kako se koji ministar zdravstva pojavi na sceni, tako se upoznamo s još jednim projektom smanjenja listi čekanja i uvođenja reda u hrvatskim bolnicama.

Rajko Ostojić svoj je predstavio prije tri dana. Netom prije nego će biti prezentiran projekt koji će čekanje na liječničku pomoć smanjiti na manje od godinu dana – a hitnu pomoć osigurati u roku odmah – imao sam nepriliku uvjeriti se na svojoj koži kako zdravstveni sustav u segmentu hitne pomoći funkcionira danas. Stvar je, dakle, provjerena iz prve ruke.

Uzmimo da vas obori slabost, da vam srce iskače iz grudi upravo na minutu hoda od Traumatološke klinike. Sreća u nesreći, pomislit ćete, jer liječnik je liječnik, makar i ne bio specijalist za vašu boljku.

Uistinu, na »Traumi« će vas primiti jer će ocijeniti da je slučaj hitan, ali tek da vam izmjere tlak. Nema u tome ništa sporno. Naprotiv, red bi bio da zahvalite liječnicima koji vas u moru slomljenih i iščašenih ruku i nogu odluče uzeti u obradu pa makar se ta obrada sastojala samo u upotrebi tlakomjera. Prava kalvarija uslijedit će nakon što iz »Traume« pozovu hitnu službu druge bolnice, udaljene desetak kilometara.

U hodniku Traume ležat ćete 45 minuta i čekati da se pojave kola hitne pomoći, pitajući se pritom: »Što bi bilo da je situacija kritična?« Kad vam čekanje u bolničkom hodniku dosadi prijevoz ćete organizirati u vlastitom aranžmanu.

Napokon stižete u čekaonicu hitne službe, gdje očekujete konkretnu pomoć. U roku od deset minuta će vas spojiti EKG, a ako tamo utvrde da postoje objektivne šanse da preživite čekaonicu onda će vas u istu i vratiti. Dakle, čekaonica. Jedan sat, dva sata, tri sata, četiri sata, pet sati.

– Gospodična, sjedim ovdje već pet sati i evo mi je prilično bolje. Da niste kojim slučajem izgubili ili negdje zametnuli moju zdravstvenu iskaznicu, pitate najljubaznije ženu na recepciji.

Ona vam još ljubaznije odgovori: »Nismo gospodine, molimo vas strpite se još malo. Imamo užasnu gužvu. Reorganizacijom su nas zadužili za prostor koji ne bi pokrilo pet hitnih pomoći.«

U nedostatku pametnijeg posla mjerkate druge pacijente. Ljudi leže po četiri, pet sati u čekaonici. Sinovi i kćerke dopratili starije roditelje i svi sad sjede, čekaju, čekaju. Svi skupa gledate ljude u bijelom kako jure hodnicima gore – dole i čini vam se da ništa ne rade, da kao muhe bez glave jurcaju na štetu pacijenata bez smislenog reda i cilja. Prilazi vam gospođica u bijelom i kaže: »Strpite se još malo gospodine, evo vi ste idući na redu«.

Četrdeset minuta poslije vi još uvijek čekate, a ona proziva prezime za koje nikad niste čuli. Tlak koji se u međuvremenu malo smirio ponovno vam skače. Počinjete ih mrziti, i liječnike i pacijente koji su istoj gabuli kao vi. Sa svakom novom minutom vaša nervoza raste. Taman ste na rubu živaca, spremni da krenete kući pa što bilo da bilo, kadli čujete svoje prezime. Napokon! Ostali pacijenti koji čekaju jednako dugo kao vi gledaju vas sa zavišću.   

U prostoru za pružanje hitne pomoći ordiniraju tri liječnika i liječnice te nekoliko medicinskih tehničara i tehničarki. Već ste prilično ljutiti na njih, ali kako pokazati ljutnju čovjeku kojem ste u ruke upravo dali skrb za svoje zdravlje. Pravite se da je sve u redu. Ležite na krevetu, čekate i osmatrate situaciju. Medicinsko osoblje juri s jedne na drugu stranu sobe, sad su kod ovog, sad kod onog pacijenta. Nemaju doslovno pet sekundi za predah.

U tom trenutku shvatite da je vaša ljutnja potpuno bespredmetna, da ovi ljudi rade kao usred kakve krvave bitke. Već za pet minuta osjetit ćete duboko poštovanje prema cijeloj ekipi u bijelom. Oni uistinu daju sve od sebe.

Međutim, zdravstveni sustav posložen je tako da to naprosto nije dovoljno. Slagao ga je HDZ-ov ministar zdravstva Darko Milinović. Slagali su ga i drugi ministri prije njega. Nisu ga dobro složili. S tim zaključkom složit će se svi, i oni koji sate provode u čekaonici i oni koji ih primaju u ordinaciju što podsjeća na improviziranu poljsku bolnicu. Naprosto, nema nas dovoljno, reći će vam u prolazu jedan od medicinskih tehničara. Tek je stigao u smjenu i ova ludnica će ga pratiti iduća 24 sata.

Svi znamo, dodat će, da je zdravstvo vreća bez dna. Ipak, to ne može biti razlog da se iz godine u godinu zdravstveni sustav dodatno uništava.

Ministri koji su ga »slagali« nisu ga složili kako treba. Nadamo se da će Ostojić imati više sreće i znanja, iako čisto sumnjamo. Ležat ćete tako na krevetu, čekati da vam izvade krv i pritom imati osjećaj kao da su vam »kreatori sustava« svu krv već popili.