Darko Milinović Dado – pretendent na mjesto predsjednika HDZ-a – našao se na ozbiljnom udaru usred kampanje za unutarstranačke izbore u HDZ-u. Nije u pitanju ništa što nismo znali i ranije: HDZ-ova računovotkinja Branka Pavošević optužuje ga da se namirivao iz crnog fonda stranke.

»Zvao je i pitao, imaš li ono za mene?« Kaže da je uzimao deset tisuća kuna mjesečno. Milinović se brani da mu je sve namješteno; da je »bio četiri puta pozvan u legalnu stranačku blagajnu da preuzmem donaciju za obnovu u ratu razrušene crkve u Bilaju«.

Iako mu je svjedočenjem navodno spreman u pomoć priskočiti i svećenik iz Bilaja (br. 8.: »Ne reci lažna svjedočanstva!« op.aut), Dadina obrana tanka je kao celofan.

Nije to prvi put da su obrazloženja Darka Milinovića o materijalnim dobrima što su ga snašla u posljednjih desetak godina teško probavljiva. U ovoj stvari oko Bilaja, primjerice, alibi mu ruši notorni Joso Mraović, koji je svojevremeno javno obznanio da je on i samo on obnovio crkvu u Bilaju. Tvrdio je i da je isto spreman posvjedočiti pred mjerodavnim institucijama. Uostalom, uz ovoliko sumnji Poreznoj upravi valjda bi trebalo pasti na pamet da uz popularnog Jolu i Jelenu Rozgu na razgovor pozove i Darka Milinovića. 

Neka poreznicima pojasni otkud mu novac za gradnju vile u Gospiću. Milinović je javnosti pojašnjavao da su mu pomagali roditelji. U redu, ali onda pred poreznike trebaju izići i roditelji. Pa Milinovićev otac valjda je jedini umirovljenik u Hrvatskoj koji je uspio investirati u kuću na otoku Viru i pomoći usput sinu da izgradi vilu u Gospiću.

 Ako mogu Rozga i popularni Jole, zašto ne bi mogla i popularna obitelj Milinović govoriti o svojim primanjima, odnosno objasniti porijeklo imovine? Mnogi su u Gospiću i šire skloni vjerovati da da bi lakše objasnili tajnu Bermudskog trougla ili misterioznih krugova u žitu.

Detalji svjedočenja o Milinovićevim primanjima iz crnog fonda, kao i ovi s njegovom imovinom, bili su, rekosmo, poznati i ranije, ali niz utjecajnih medija Pavoševićkin iskaz primio je kao da ga čuje po prvi put.

Svima koji iole ozbiljnije prate prljavu hrvatsku politiku jasno je da to može imati veze s Milinovićevom ambicijom da postane predsjednik Hrvatske demokratske zajednice. Slično vjeruje i sam Milinović: »Očito sam prepoznat kao favorit pa su počele ovakve igre i ovo mi liči na rukopis obavještajnog podzemlja«. Naše nagradno pitanje za čitatelje Novog lista glasi: »Koje ime i prezime vam je palo na pamet kod ove sintagme – rukopis obavještajnog podzemlja.«

Tih i nenametljiv, kao u unutastranačkoj predizbornoj kampanji, u fokus interesa stiže nam Tomislav Karamarko. Jasno je da Milinović cilja u njegovom pravcu. Nije ovo prvi put da se Karamarka doživljava kao povremenog dirigenta zbora podrumskih obavještajaca. Kad god iskrsne afera s kakvim dosijeima iz radionice ražalovanih špijuna, jedan od neslužbeno osumnjičenih je – Karamarko. 

Ako nas sjećanje ne vara, u dobre njegove namjere sumnjao je i predsjednik Ivo Josipović kad mu je Karamarko – u to vrijeme već ministar policije – pokušao dodijeliti tjelohranitelje po vlastitom izboru.

Naprosto, ovog kandidata za predsjednika HDZ-a bije reputacija čovjeka koji je za vlastiti politički i ini probitak sklon koristiti informacije prikupljene (para)obavještajnim radom. U kojoj mjeri je ta reputacija opravdana – teško je govoriti bez konkretnih dokaza.

Karamarku u kampanji pomaže Milijan Brkić, dojučerašnji obavještajac i policijski dužnosnik i tandem postiže sve bolje rezultate. Oni se predstavljaju kao novo lice HDZ-a, a pojedini novinari nadjenuli su i ime – reformisti.

Jedan od novinskih naslova kaže: »Milinović gubi Fiolića, Kosor Čobankovića, reformisti nikoga«. Dakle, Milinović sa zatvorenim Fiolićem, Kosor sa osumnjičenim Čobankovićem, a Tomislav Karamarko i Milijan Brkić – reformisti, ljudi čiste prošlosti i neokaljanog obraza.

Međutim, nisu li Karamarko i Brkić u godinama kad su harali Sanader i njegovi bili rukovoditelji tajne službe, a kasnije i policije. Nije li tajna služba za novi krug pljačke Hrvatske trebala znati i reagirati prije nego su javnosti pljačku prokazali novinari?

Kako navodne isplate iz crnog fonda Darku Milinoviću te navodne muljaže Fiolića i Čobankovića mogu biti prednost Karamarku, kad je on bio na čelu službe koja je između ostalog bila zadužena da otkriva i sprječava takve stvari na vrijeme?

 Danas vidimo da nije otkrila niti spriječila ništa što se tiče kriminala HDZ-ove političke elite. Takozvani stranački »reformisti« nemaju se što radovati aferama svojih protukandidata, jer sve su to i njihove afere. Između tri najizglednija kandidata – Kosor, Milinović, Karamarko – nema nevinih.