Imate li obiteljsku kuću? Ako imate – to je sjajno, jer svojoj kući i okućnici zahvaljujući vrlo brzo možete postati milijunaš. Ne vjerujete? Vjerujte, jer shema je vrlo jednostavna, a izmišljena je u ono slavno vrijeme kad su mladići u najboljim godinama ginuli po čukama za državu, dok su podobni menadžeri u pozadini privatizirali poduzeća uz pomoć menadžerskih kredita.

Vjerovali smo da je vrijeme takvih i sličnih shema prošlo, ali očito smo bili optimisti bez pokrića. Jedan slučaj iz Siska pokazao nam je da vučja vremena traju li traju i sve se čini da će u Hrvatskoj potrajati dovijeka. Priča iz Siska tekla je ovako…

Županica Sisačko-moslovačka Marina Lovrić, istaknuta članica stranke Zorana Milanovića, odlučila je prodati 57 posto dionica poduzeća Ceste Sisak. Na natječaj su se javile dvije firme, Elektropromet Petek i IGM Turopolje. Elektropromet je respektabilno poduzeće koje je posjedovalo manjinski udio dionica u Cestama Sisak te je kao takvo imalo prednost pri otkupu ponuđenih dionica.

Međutim, vlasnici ove tvrtke nisu na vrijeme uplatili novac pa je u igri ostala tvrtka IGM Turopolje. Ta firma i nije zapravo firma. Ona nije radila ništa, nije imala nikakvog prometa, a sjedište joj je bilo registrirano na adresi jednog javnog bilježnika. Međutim, iza nje je stajao velikogorički tajkun Željko Žužić. Taj je za kupnju dionica digao kredit kod Hypo banke, a pri tome je založio kuću i okućnicu u Šestinama.   

Kredit je iznosio 3,5 milijuna eura, što je brat bratu pet do šest puta više od vrijednosti založene kuće. Ako se pitate kako je moguće da banka daje tako (ne)osigurane kredite, sjetite se da je u pitanju Hypo banka. Žužić je novac dao IGM Turopolju koje je njime otkupilo dionice Cesta Sisak. Odmah zatim s Hypo bankom napravljen je aneks ugovora kojim je sva imovina poduzeća stavljena pod hipoteku banke.

Ceste Sisak u tom aneksu titulirane su kao »jamac platac«, što znači da je izvjesna i mogućnost da će poduzeće Ceste Sisak otplaćivati samo sebe. Tajkun Žužić neće ostati bez založene kuće, ne bojte se za njegovo zdravlje. Vrijednost poduzeća Ceste Sisak, naime, procijenjena je na 39 milijuna kuna. U sastavu ono ima i asfaltnu bazu te šljunčaru. Potencijalna vrijednost te šljunčare procijenjena je na stotinu milijuna kuna. Žužiću sad valja izvaditi koncesiju pa crpiti šljunak. Prodati ga može – ako mu se posreći, a vjerujemo da hoće – za obližnje gradilište autoceste Zagreb Sisak.

Onih 500 tisuća eura, koliko otprilike vrijedi kuća s okućnicom koju je založio za kredit, mogu se iz Cesta Sisak izvući i na druge načine. Ne sumnjate valjda u sposobnosti hrvatskih tajkuna kad je u pitanju izvlačenje novca iz poduzeća?

Ceste Sisak, može se slobodno interpretirati, kupile su same sebe, u čemu je svojski pripomogla Hypo banka. Ništa u ovoj priči nije nezakonito i nikog se ne može kazneno goniti. Možemo samo postaviti pitanje o Hypo banci: kako je moguće da ista daje kredit od 3,5 milijuna eura uz jamstvo koje vrijedi 500 tisuća eura? Možda im je to redovita praksa? Jeste, to im je u posljednjem desetljeću bila redovita praksa u Hrvatskoj, kao i u drugim državama regije. Veliki broj neosiguranih kredita ostao je neotplaćen pa je banka zabilježila enorman minus. Upravo zbog toga su se i odvijale sve one istrage u Austriji. Ljudi koji su kredite davali i primili, pak, napunili su džepove do vrha.   

U Hrvatskoj su učinkovite istrage o tome izostale. Aranžmane s Hypo bankom slične ovom kakav je u sisačkom slučaju sklopio Žužić imao je cijeli niz hrvatskih uglednika; gospodarstvenika, političara, lobista, utjecajnih ljudi svih fela.

Bilo je tu nezakonitih poslova koliko volite, ali slučaj Hypo u javnosti je pao u drugi plan, a kako stvari stoje čini se da se niti Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić ne trsi razmrsiti taj čvor. Slučaj Hypo u Hrvatskoj nikada neće biti riješen. Tek tu i tamo, kad se suočimo s poslom kakav je odrađen sa cestama Sisak, prisjetit ćemo se da je bila jednom jedna afera koja je potresla temelje nekoliko država, da bi ubrzo bila pometena pod tepih.

Neće o tome govoriti ništa pravednik s Pantovčaka Ivo Josipović, koji se evo – kao nekoć Tuđman – poistovjetio s državom pa svaki kritički napis o sebi doživljava kao napad na antifašističko nasljeđe države i Republiku Hrvatsku u cjelini.

Nema tog pravednika na političkoj sceni koji će stisnuti Bajića da se ozbiljno upusti u ovu priču. Priča o Hypo banci i njezinim kolonijama ostat će neispričana. Zato, imate li kuću i okućnicu, gledajte upoznati nekog važnog iz ove banke i krenite Žužićevim tragom.

Samo, imajte na umu da morate biti brzi, jer uskoro u državi, uključujući i lokalne samouprave, neće ostati ništa što bi se moglo prodati.