Normalni su sve nenormalniji. »Normalni« nemaju srama i uvjereni su da bi svijet morao izgledati onako kako odgovara njihovom svjetonazoru, a ako se to nekom ne sviđa – taj je sluga sotone, jugonostalgičar i mrzitelj svega što je hrvatsko. »Normalni« su nam obilježili godinu na izmaku, njihova pregnuća od Hrvatske su u očima svijeta napravila zatucanu prćiju. Najprije su se »normalni« dosjetili da zaštite brak od homoseksualaca i lezbijki pa su inicirali referendum kojim su izborili da instituciju braka rezerviraju isključivo za parove koje smatraju normalnima. A »normalni« su, dakako, po njihovom mišljenju oni parovi u kojima s jedne strane imamo ženu, a s druge muškarca. Svi drugi parovi su »nenormalni« i stoga im, smatraju »normalni«, treba zagorčati život i ne dopustiti prava koja imaju »normalni«. 

»Normalni« su u Hrvatskoj uzeli i monopol na domoljublje. Ne možeš biti domoljub, ako, primjerice, normalnima smatraš istospolne parove. Ne možeš biti domoljub ako te sjećanje služi nešto bolje nego čovječju ribicu pa pamtiš tko je i što je bio Franjo Tuđman, kako je spomenuti zamišljao Hrvatsku i na što je u vrijeme njegove vladavine Hrvatska sličila. 

Ne možeš, prema mišljenju »normalnih«, biti domoljub ako nisi dovijeka spreman optuživati cjelokupni srpski narod za sve što nam se zbivalo u Domovinskom ratu, a to zlopamćenje, da bi bio dobar domoljub, mora ići do te mjere da ne možeš podnijeti niti pismo kojim se srpski narod služi. Da bi bio dobar domoljub, smatraju »normalni«, moraš biti spreman uzeti čekić u ruke i razbijati ploče s ćiriličnim natpisima na državnim institucijama. Da bi bio domoljub, smatraju »normalni«, moraš voljeti Thompsona i gromko odgovarati »spremni«! kad ti nogometaš upitne inteligencije s travnjaka vikne »za dom!«. Ako nisi spreman tako postupati, u očima »normalnih» postaješ sluga sotone, jugonostalgičar i mrzitelj svega što je hrvatsko. 

Sve što smo opisali gutamo već godinama. Naučili smo se već živjeti s »normalnima«. Valja ih samo držati podalje od sebe i ne upuštati se u suvišne rasprave. Mislili smo da nas »normalni« više i ne mogu iznenaditi, da su ispucali municiju iz arsenala svoje »normalnosti«. Međutim, prije nekoliko dana »normalni« su pokazali da ih ne treba potcjenjivati, da su uvijek voljni i sposobni iznaći način da skrenu pažnju na svoju »normalnost«. U glavnoj ulozi našlo se desetak »normalnih«, koji su trebali putovati na adventski izlet u Beč u sklopu programa »Turizam bez barijera«. Nisu »normalni« u Beču napravili incident, nisu verbalno niti fizički napali kakav zaljubljeni istospolni par Austrijanaca, niti su čekićem po Beču razbijali ploče na njemačkom jeziku. »Normalni« u Beč nisu niti otputovali. Od izleta su odustali uz pojašnjenje da su oni »normalni« i da ne žele »TO« gledati na ugodnom adventskom izletu. A što bi bilo »TO«, što je »normalnima« nakanilo zagorčati ugodan adventski izlet? »TO« se odnosi na osobe s invaliditetom, s kojima su »normalni« trebali putovati u autobusu do Beča. 

Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak postupak »normalnih« komentirala je ovako: »Odbiti putovanje zato što osobe bez invaliditeta sa svojim bližnjima u istom autobusu trebaju putovati s osobama s invaliditetom i njihovim bližnjima, znači isključiti sama sebe iz svijeta u kojemu različitost spaja, obogaćuje ga i čini boljim. Ako ne želimo blizu sebe osobe s invaliditetom i s njima dijeliti prostor, razmjenjivati dojmove i doživljaje, mi ne razumijemo niti same sebe. Prihvatiti drugoga kao samoga sebe, znači razumjeti i sebe.« »Lijepo je to pravobraniteljica rekla, ali kod »normalnih« takva retorika ne prolazi. »Normalne« različitosti ne privlače, ne obogaćuju ih i ne čine ih boljim. »Normalni« se različitosti boje i odbijaju je s gnušanjem. »Normalni« očekuju da svi budu kao oni. 

– Premda sam neugodno iznenađena saznanjem da se to može dogoditi u našoj zemlji i onda kada se želi napraviti nešto korisno i afirmativno za sve građane, želim vjerovati da se radi o rijetkim pojedincima čije predrasude izviru iz neznanja, osiromašuju njih same, umanjujući im slobodu misli, osjećaja i istinske ljudske vrijednosti, komentirala je Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom. U pitanju je očito draga i »nenormalna« žena, koja je prespavala cijelu godinu. Nije isključeno da je pravobraniteljica za osobe s invaliditetom »sluga sotone«, »jugonostalgičar« i »mrzitelj svega što je hrvatsko«. Što bi drugo bila ako smatra da različitost obogaćuje društvo i čine ga boljim? Evo, neka »normalni« kažu.