Slika prva: »Židovi upravljaju ovim svijetom, sad znamo i zašto! Najužasnije demonske provale skrivaju se u njihovoj svetoj knjizi Talmud!« Tekst s ovim naslovom nije objavljen u Njemačkoj tridesetih godina, nego u Hrvatskoj jučer. Doslovno – jučer. Objavio ga je portal Dnevno. Minorno glasilo, reći će mnogi. Jeste, minorno je. Posljednjih mjeseci nalazi se među deset najčitanijih news portala i popularnost mu raste.

  Slika druga: Desetak tisuća i više ljudi na nogometnom stadionu kliče »Za dom spremni!«. Predvodi ih nogometni reprezentativac. Nakon utakmice o tome bruji cijeli svijet. Svi pišu o nacističkom ispadu u Hrvatskoj. Zatim se odigrava druga utakmica, u Splitu. Tisuće ljudi opet staje na noge i kliče »Za dom spremni!«

  Slika treća: Više od 750 tisuća ljudi potpisalo je zahtjev za referendum čiji cilj je bio oduzeti homoseksualcima i lezbijkama pravo da stupe u brak. Sad bi kao trebali dvojiti, jesu li svi bili svjesni da potpisom traže da se nekom uskrate prava. Možda nisu svi, ali barem par stotina tisuća ljudi itekako je bilo svjesno te činjenice. Referendum za definiciju braka nije bio referendum za definiciju braka. Bio je to referendum protiv pedera i lezbijki. Mogli ste to čuti na svakom koraku. Na referendumu je dvije trećine građana glasalo za uskraćivanje prava lezbijkama i homoseksualcima da stupe u bračnu zajednicu.

  Slika četvrta: Oko 650 tisuća ljudi, tvrde inicijatori, potpisalo je zahtjev za referendum da se srpskoj nacionalnoj manjini uskrate ustavnim zakonom zajamčena prava. Prema tom zahtjevu manjinska zajednica mogla bi konzumirati svoja prava samo u onim mjestima gdje predstavlja većinu.

  Slika peta: Predsjednik najveće oporbene stranke, konzervativac Tomislav Karamarko tvrdi da je referendum za smanjenje manjinskih prava nepotreban, ali sam je potpisao zahtjev za referendum. U isto vrijeme, vladajuću stranku odlikuje kukavičluk te pomanjkanje kapaciteta da zemlju izvuku iz najteže ekonomske krize od utemeljenja do danas. Podloga je to za djelovanje kakvu zagovornici radikalnih ideologija mogu samo poželjeti. Radikalni nacionalizam snažno podupire Katolička crkva.

  Slika šesta: Hodajući ulicama hrvatskih gradova na bezbroj mjesta primijetit ćete iscrtano ušato slovo U. Još jedan podsjetnik da se u Hrvatskoj štuje režim koji je služio nacistima i ubijao ljude zbog »pogrešne« nacionalne pripadnosti. Na nogometnim stadionima, osobito kad je riječ o nastupima hrvatske reprezentacije, popularno je i navijanje: »Ajmo, ajmo, ajmo ustaše!« Predvode ga uglavnom mladi ljudi.

  Slika sedma: Većina građana Hrvatske ima izrazito negativne predrasude prema Romima. Jedna od čestih uvreda koju možete čuti jest etiketa – Cigane. Romi su zbijeni u svoja geta. Gdje god nađete tekst o Romima, naći ćete i komentare koji sadrže najgore uvrede i predrasude.

  Slika osma: Kakvi god hrvatski mediji bili, oni su platforma u kojoj se oglašavaju i intelektualci. Većina hrvatskih intelektualaca, većina medija ustala je protiv uskraćivanja prava LGBT zajednici. Na rezultate referenduma to nije imalo nikakvog utjecaja, odnosno imalo ga je, ali u smjeru suprotnom od onog koji su slobodoumni intelektualci željeli. Iracionalizam / nepovjerenje prema intelektualnom svijetu – prema Ecu još je jedan simptom fašizma.

  Slika deveta: Još simptoma. Neslaganje koje se tumači kao izdaja; strah od razlika; individualna i socijalna frustracija; opsesija zavjerom; prezir prema slabijima; kult heroizma i herojske smrti; mačizam; selektivni/kvalitativni populizam… Sve to u većoj ili manjoj mjeri možemo naći u hrvatskom društvu. Ako se usudite ukazati na navedene devijacije mogli bi završiti na obavijesnom razgovoru u policiji. Vlasnik portala Index završio je upravo tamo, zbog ilustracije koja je sadržavala u crveno-bijele kockice obojenu svastiku na crveno-bijelo-plavoj podlozi. Ako u javnom govoru upotrijebiti riječ fašizam, naći će se već pametnih ljudi koji će vas poučiti da koristiti prejake termine. Možda su u pravu, ali što je onda ovo što se događa oko nas? Što se hrvatskom društvu događa? Opet posežemo za velikim piscem: »Ono što nazivam ur-fašizmom ili vječnim fašizmom je oko nas, često neuniformiran i svakodnevno odjeven. Lakše bi nam bilo kada bi se danas pojavio neko tko bi javno govorio »Hoću ponovo otvoriti Auschwitz«, »Hoću da ponovo paradiraju crne košulje«, ali život nije tako jednostavan. Ur-fašizam se može vratiti pod najnevinijim maskama.«Na koncu ćemo tek primijetiti da ove odvratne maske u Hrvatskoj ne djeluju najnevinije. Jedan pjesnik reče: »Ovo su nesigurna vremena, Miki ostani kod kuće.« Ipak, primjerenije je završiti citiranjem drugog pjesnika: »Izađi i bori se!«