Milijan Vaso Brkić, glavni tajnik Hrvatske demokratske zajednice, mora ponovo napisati i obraniti diplomski rad na Policijskoj akademiji. Tako je, javlja dnevni tisak, odlučilo Povjerenstvo Visoke policijske škole. Zašto Milijan Vaso Brkić mora ponovo pisati i braniti diplomski rad? Zato što je njegov diplomski rad plagijat. Zašto Milijan Vaso Brkić zbog plagiranja nije snosio sankcije kakve plagiranje diplomskog rada povlači u cijelom svijetu?

Po svemu sudeći zato jer je glavni tajnik Hrvatske demokratske zajednice, osoba koja bi koliko sutra mogla obnašati važne dužnosti u državi Hrvatskoj. Milijanu Vasi Brkiću nije oduzeta visoka stručna sprema zato jer je plagirao diplomski rad. Ne, on je dobio priliku da rad još jednom napiše. Hoće li Vaso ponovo plagirati, hoće li upregnuti sive ćelije pa rad sam napisati ili će nekom dati stotinjak eura da mu to napiše? Odgovor na ovo pitanje dobit ćemo u idućem kolu serije Vasino policijsko školovanje. Kako bilo, glavni tajnik HDZ-a predstavio se kao idealan kandidat za mjesto budućeg Ministra unutarnjih poslova. Eto, to bi bio još jedan prištić na tijelu mlade države, koji o državi slikovito govori.

  Taj prištić, međutim, ostat će nevidljiv kraj prišta veličine nosa, koji raste na umivenom licu domovine. U pitanju je, nego kako, referendum kojim ćemo katolički i domoljubno u Ustav nastojati unijeti odredbu da brak nije ništa drugo nego zajednica muškarca i žene. Očigledno je mnogima u ovoj zemlji vrlo važno da pederima i pedericama pokažemo gdje im je mjesto, a mjesto im je, zna se, na margini margine, među zidovima svojih soba. Tamo neka se neprirodno ljube, neka neprirodno slave svoje neprirodne rođendane, neka se neprirodno dodiruju kad im se učine da se neprirodno vole, a kad iziđu iz svojih soba prirodno će ih tući naši rabijatni omladinci, kao što ih i danas tuku, iako batine koje pederi i pederice imaju primiti nisu zapisane u Ustavu.

  Usput rečeno, možda bi i to moglo proći, da u Ustav poguramo odredbu prema kojoj svaki Hrvat katolik ima ustavno pravo složiti šljagu svima na koje posumnja da su homo i lezbo. Možda u civiliziranom svijetu to nije prihvatljivo, ali koga briga što će civilizirani svijet misliti o tome što mi stavljamo u svoj Ustav. Ovdje je važno isključivo ono što preporučuje Hrvatska biskupska konferencija, jer Hrvatska je katolička zemlja.

  Kao treći prišt na licu domaje vidimo policijsku akciju što se vodi protiv Nadana Vidoševića, čovjeka koji se od osamostaljenja naovamo obogatio kao krez. Kako i na čiji račun – ne zna se. Da se razumijemo, preispitivanje porijekla Vidoševićeve imovine više je nego poželjno, ali kako da se čovjek ne zapita što se do sad čekalo. Najmanje deset godina svi u Hrvatskoj, koliko god nas ima, znamo da je Vidošević stekao ono imovinu kakvu prosječan Hrvat ne može steći u stotinu života. Svima nam je bilo sumnjivo to Nadanovo blagostanje. Svima osim organima gonjenja, institucijama pravne države. Slučaj Vidošević govori nam da se borba protiv korupcije na hrvatski način nastavlja nesmiljenom žestinom.

Na čelu joj je Mladen Bajić, kalkulant koji prijestupnike, odnosno eventualne prijestupnike smije goniti tek kad pouzdano utvrdi da rečeni nemaju, odnosno da su izgubili političku moć ili zaštitu. I takva antikorupcijska akcija dobro je došla, jer privođenja ljudi kalibra Ive Sanadera i Nadana Vidoševića mogla bi obeshrabriti buduće uglednike koji požele kruha bez motike. Međutim, kako ne ostati zgađen cijelom tom pričom, kad znate da takvih poput Vidoševića u Hrvatskoj imamo na pretek. Oni se šepure, oni su ugledni gospodarstvenici i politički prvaci koji moraju okretati pedale, jer bi, ako stanu, za vratom mogli imati policiju i Državno odvjetništvo. Važno je biti »učipljen«, onako kako je »učipljen« Milijan Vaso Brkić, pa ti se neke stvari mogu progledati kroz prste, može ti se dati da ispraviš grijeh, da probaš ponovo, ali ovaj put bez plagiranja i kriminala molim.