Predsjednik Ivo Josipović, političar kojeg mnogi doživljavaju kao živući koncentrat dosade, postaje neobično živahan i bezobrazan kad netko raskrili zavjesu jeftine demagogije iza koje djeluje. Predsjednik je to pokazao u vrijeme svog obračuna s tjednikom srpske nacionalne manjine Novosti, kad je priču o ZAMP-u i prijatelju mu Marku Vojkoviću prenio na političko polje pa se stao obračunavati s Miloradom Pupovcem. Ovog tjedna na red je došao naš list. Predsjednika je rasrdila izjava »neimenovanog izvora bliskog Banskim dvorima«, koji je upozorio:

Kad se izmijeni Ustav i ukine zastara, moći će se pokrenuti istraga protiv Josipa Perkovića. Budući da njegov sin kao predsjednikov savjetnik po prirodi stvari raspolaže s brojnim informacijama, Saša Perković mogao bi se naći u sukobu interesa. To bi postao velik problem, pa već sada treba razmišljati o tome da ga se razriješi savjetničke dužnosti.« Na dan objave teksta koji je problematizirao poziciju Perkovića mlađeg Josipović je uzvratio na svoj način.

U Večernjem listu izjavio je ovako: »Gospodin Perković ne radi ništa vezano za sporni predmet, a već sam rekao da nitko ne treba nositi moguće grijehe svojih roditelja. Drugim riječima, ne pada mi na pamet smijeniti savjetnika za sigurnost. Također je neobična politika koja se vodi tako da se uvijek istim novinama dostavljaju mišljenja neimenovanih izvora.« 

  Neobično je, dakle, da naš list otvara relevantna pitanja. Neobično je da naš list ima kontakte s »izvorima bliskim Banskim dvorima« te da od njih uzima i objavljuje izjave koje uredništvo smatra relevantnima za otvorena pitanja u ovoj zemlji.

S druge strane, nije neobično što se već tjednima drvi o slučaju »Lex Perković«, a da pritom predsjednika Josipovića nitko direktno ne pita »za zdravlje« njegovog savjetnika za nacionalnu sigurnost, koji je sin čovjeka što se nalazi u fokusu spomenute priče. Saša Perković uistinu ne treba, niti će odgovarati za grijehe svog oca. Međutim, nije li prirodno postaviti pitanje razgovaraju li otac i sin o slučaju koji oca može strpati na dugogodišnju robiju?

Ovom autoru neobičnija od svega jest činjenica da niti jedan drugi medij nije direktno načeo ovu temu, da nitko predsjedniku nije postavio pitanje o sukobu interesa u koji bi mogao pasti njegov savjetnik za nacionalnu sigurnost. Uzmimo, na primjer, taj list kojem se predsjednik požalio da je »neobična politika koja se vodi tako da se uvijek istim novinama dostavljaju mišljenja neimenovanih izvora.« Riječ je o glasilu konzervativaca, čiji su autori Josipa Perkovića u više navrata »razapinjali na križ«. Ideologija koju ovaj list promovira daleko je od stavova koje deklarativno zastupa predsjednik Josipović. Nije li bilo prirodno da pitanje eventualnog sukoba interesa savjetnika za nacionalnu sigurnost predsjednika Josipovića postavi upravo ovo glasilo? Nije li bilo prirodno da pitanje dužnosti Saše Perkovića na samom početku zbivanja što se pletu oko njegovog oca postavi nacionalna televizija, javni servis (koji bi trebao biti) u funkciji informiranja građana? 

  Ne, nije neobično kad gospodin predsjednik ima neobično bliske odnose s predstavnicima novinskih izdavača i čelnim ljudima HRT-a, zbog čega nitko ne dovodi u pitanje njegovu »svetost«. Nije neobično kad nitko ne postavlja pitanja koja bi za koji postotak mogla srušiti predsjednikovu popularnost. Neobično je kad se netko to usudi učiniti, jer predsjednik nije navikao. Kad se takvo što dogodi »živući koncentrat dosade« pretvara se u kaktus. Tad pokazuje svoju debelu kožu i oštre bodlje. Automatski svodi cijelu priču na osobnu razinu i prestane vagati riječi.

U slučajevima poput ovog s Perkovićem i onog s Novostima Ivo Josipović zapravo pokazuje svoju pravu prirodu, a ta nam se ne bi trebala niti najmanje sviđati. Nema se što predsjednik Josipović osvrtati na »uvijek iste novine«. On bi podrobno trebao objasniti zbog čega smatra da njegov savjetnik Saša Perković ne može i neće doći u sukob interesa u slučaju o kojem ovisi sloboda njegovog oca. Priča o tome da djeca ne mogu odgovarati za grijehe svojih roditelja jeftina je demagogija, koju Josipović upražnjava od početka svog mandata. Pa ne radi Saša Perković kao vozač tramvaja. Da radi u Zagrebačkim električnim tramvajima nitko ne bi predsjednika države pozivao da razmotri može li Saša i dalje voziti tramvaj.

Saša Perković, gospodine Josipoviću, radi kao savjetnik predsjednika države za nacionalnu sigurnost. Na toj poziciji on dobiva cijeli niz osjetljivih informacija, među kojima se, s pravom se može pretpostaviti, nalaze i one koje se tiču slučaja njegovog oca Josipa Perkovića. Za kraj, recimo još i to da je predsjednik države u predmetnom slučaju još jednom pokazao da je sklon puštanju crnila u slučajevima kad se osjeća ugroženim. U prirodi to radi lignja.