Glavni ravnatelj HRT-a Goran Radman očitovao se nadležnom saborskom odboru na zahtjev za razrješenjem kojim ga Nadzorni odbor Televizije želi ukloniti s dužnosti. To očitovanje, prema sudu ovog autora, naprosto je skandalozno. Na stranu činjenica da Radman tvrdi da nije kriv niti za jednu točku »optužbe« Nadzornog odbora. Takva obrana bila je očekivana. Međutim, razina na kojoj se Radman brani od navoda Nadzornog odbora, manipulira i obračunava se s novinarima i drugim nepoćudnicima zaslužuje svaku osudu.

Kad ga, primjerice, Nadzorni odbor tereti jer u imovinskoj kartici nije prijavio vlasništvo nad hotelom-vilom Park na Bohinjskom jezeru u Sloveniji, Ravnatelj HRT-a se naprosto »pravi lud«. U imovinskoj kartici, piše on, prijavio sam imovinu i obveze stečene Hrvatskoj. »Odmah po dobivanju upita novinara o posjedovanju imovine u Sloveniji, a to je inače javno dostupan podatak, obratio sam se Povjerenstvu i zatražio razjašnjenje u vezi s prijavom imovine koja je stečena u inozemstvu.«

Dakako da je Radman u kartici morao prijaviti svu imovinu, jer u pitanju je imovinska kartica, a ne kartica imovine stečene u Hrvatskoj. Valjda je Glavni dovoljno inteligentan da to shvati, a ako nije – što onda radi na tako odgovornoj dužnosti? Nadalje, on u očitovanju navodi ovako: »Nisam propustio prijaviti ‘osobno vlasništvo nad hotelom-vilom Park na Bohinjskom jezeru’, već većinsko suvlasništvo nad slovenskim društvom, dakle pravnim subjektom, ‘Penzion park d.o.o.’ koje tim objektom upravlja…« Nije šija nego vrat. Radman ne posjeduje hotel-vilu, nego većinski udio u poduzeću u čijem je hotel-vila vlasništvu.

A zašto onda u imovinskoj kartici nije prijavio većinski udio u tom poduzeću? Ah, da, nije znao da treba prijaviti imovinu u inozemstvu. Radman u očitovanju poučava i da je njegovo većinsko vlasništvo u slovenskom poduzeću bilo transparentno, odnosno da je u pitanju bio javni podatak. Jeste, javni je to podatak za one koji surfaju po slovenskim sudskom registru, a poznato je da su hrvatski građani ludi za slovenskim sudskim registrom, da je ta stranica kod nas popularnija od Facebooka. Radmanove baljezgarije ne bi pojeo pas s maslom, ali s genijalcima iz Sabora se nikad ne zna. Vidjet ćemo na jesen kad budu raspravljali o zahtjevu za razrješenje »nositelja dobra«. 

Poseban osvrt zaslužuju njegovi navodi o vrijeđanju novinara. U tom dijelu očitovanja Radman podilazi dijelu javnosti, koji novinare odavno smatra nedobronamjernim prenositeljima loših vijesti i lašcima. Usput rečeno, kad se dogodi da sustav počne mljeti ljude koji na takav način doživljavaju novinarstvo oni će se novinarima obratiti kao posljednjim zaštitnicima, ali to je neka druga priča. Elem, o svojoj konferenciji za novinare koja je zapravo bila demonstracija zloće, Radman se, među ostalim, očituje ovako: »Nevjerojatno je da neki od članova Nadzornog odbora kao da nemaju saznanja o presudama u kojima su pojedini novinari pravomoćno proglašeni krivim radi svjesnog iznošenja neistina i osuđeni, kao da nemaju saznanja o tome da mnogi nakladnici temeljem presuda moraju plaćati odštete zato što su pojedini novinari svjesno i namjerno nanijeli štetu građanima i pravnim osobama, kao da nemaju saznanja o tome da su pojedini novinari dobili otkaze zato što su objavljivali tzv. naručene članke, kao da nemaju saznanja o tome da su postojali pojedini mediji koji su svoju egzistenciju zapravo izgradili na povredi prava drugih bez obzira na posljedice i kao da nemaju saznanja da se takve pojave pojavljuju i danas. Prema tome, osnovna dužnost svakog građanina u bilo kojem demokratskom društvu jest na takve pojave ukazivati kao što je i dužnost suda, što sudovi u Hrvatskoj i čine, odrediti zakonom propisane konzekvence za takova ponašanja koja očito nisu ‘pronošenje dobra’.« 

Na ove baljezgarije Radmanu bi se moglo odgovoriti da hrvatski građani dobro znaju što su ovoj zemlji napravili privatni poduzetnici, bivši članovi Saveza komunista koji su se u ratu i nakon rata obogatili kao krezovi, kupovali hotele i tvornice. 

Dobro su nam svima poznati ti grabežljivci koji su se jučer zaklinjali u radni narod, da bi, čim se za to ukazala prilika, pokazali što o radnom narodu misle. Učinili su sve da bi taj narod ojadili koliko god se može i pokazali da im oduvijek bilo stalo isključivo do vlastite stražnjice. I Radman je bio (takozvani) komunist, i Radman je poduzetnik pa to ne znači da i on spada u red opisanih parazita društva. Sve u svemu, Radman je odavno zaslužio smjenu, a svojim očitovanjem još jednom je to potvrdio. Međutim, politika (predsjednik Ivo Josipović) ga je instalirala i politika će ga po svemu sudeći od smjene zaštititi.