Predsjednik Vlade Zoran Milanović i njegova stranka nositelji su zla u Hrvatskoj. Predsjednik države Ivo Josipović također. I on je nositelj zla. Sve dok Milanović i Josipović obnašaju političke funkcije, Hrvatska neće riješiti probleme s kojima je suočena.

 Njih dvojica ovoj zemlji žele sve najgore, a njihov motiv za antidržavno djelovanje tek valja utvrditi. Što bi Zoran Milanović i Ivo Josipović rekli na ovakav uvod teksta. Što bi poduzeli kad bi svi novinari u Hrvatskoj svoje tekstove počinjali istim navodima.

Bi li to smatrali neprimjerenim i nepoštenim? Što bi predsjednik države Ivo Josipović i premijer Zoran Milanović poduzeli da je Glavni ravnatelj HRT-a Goran Radman organizirao press konferenciju pa pred novinarima uzviknuo: »Zoran Milanović i Ivo Josipović su nositelji zla u Hrvatskoj!«?

Bi li Ivo Josipović, taj pravednik s Pantovčaka, i u tom slučaju propustio osuditi Radmanov nastup? Bi li mu Zoran Milanović i u tom slučaju dao vremena da na televiziji odradi posao do kraja? Sumnjamo.

U tom slučaju, sigurni smo, Goran Radman s dužnosti glavnog ravnatelja letio bi u roku od 48 sati. 

  Ovako, Goran Radman s konferencije za novinare nositeljima zla u Hrvatskoj proglasio je novinare pa nikom ništa. Zoran Milanović i Ivo Josipović progledali su mu kroz prste.

Neka čovjek radi svoj posao. Zašto bi se oko toga dizala vika. Novinari su u ovoj zemlji ionako odavno sotonizirani. U očima dobrog dijela javnosti oni su nositelji zla. Svaka budala može im predbaciti što joj padne na pamet pa nikom ništa. Novinari su krivi za sve. Oni su Hrvatsku zadužili do grla, oni prodaju i u pedesetogodišnje koncesije daju državnu imovinu kao da im je u pitanju ćaćevina. 

Novinare i novinarstvo treba ukinuti, a novine neka se pune u središnjicama vladajućih stranaka. Vlasnici novina neka to tiskaju u svojim tiskarama, uz pogodnost od nula posto PDV-a.

Bi li ovakvo rješenje bilo prihvatljivo Zoranu Milanoviću, Ivi Josipoviću i Goranu Radmanu, nositeljima svakog dobra, gospodarima meda i mlijeka što ne prestaju teći u našim životima? Što će nam novinarstvo? Novinari ionako samo donose loše vijesti. Istina, tipovi poput Milanovića, Josipovića i Radmana loše vijesti proizvode, ali ako te vijesti nitko ne prenese – one se nisu niti dogodile, zar ne? 

  Da novinari nisu objavili da Glavni ravnatelj HRT-a u svoju imovinsku karticu nije unio hotel u Sloveniji, koji je svojedobno kupio od SDP-a, nitko oko toga ne bi pravio nikakve probleme. Da novinari nisu ispisali stotine kartica o Josipovićevom prijateljstvu s vlasnikom tvrtke koja prikuplja novac za ZAMP te o načinu na koji je prijatelj izabran da obavlja taj posao – nitko nikad predsjednika ne bi o tome pitao ni riječ.

Da novinari ne pišu o Milanovićevoj jalovosti na poslu premijera, ovog bivšeg činovnika iz Ministarstva vanjskih poslova PR trudbenici možda bi mogli prodati javnosti kao vrhunskog političara. Dobro, možda tu malo pretjerujemo. Premijera Milanovića sam gospodin bog s bradom do pupka ne bi prodao kao vrhunskog političara, ali razumijete što želimo reći. Želimo reći da su novinari u Milanovićevim, Josipovićevim i Radmanovim očima očito krivi za sve, da su oni nositelji svakog zla. 

 Da se razumijemo, ne pada nam na pamet braniti hrvatsko novinarstvo u svim segmentima njegovog djelovanja. Na ovom mjestu svojedobno smo pisali o medijskoj hajci protiv premijera, pogonjenoj interesima pojedinih izdavača i PR stručnjaka.

Tom prilikom pali smo u zamku generalizacije, ali vjerujemo da smo tom prilikom uspjeli ukazati na neke od problema današnjeg novinarstva u Hrvatskoj. 

  Od dvojca bez kormilara, koji je zasjeo na vrh piramide vlasti, očekivalo bi se da, s obzirom na važnu funkciju koju novinarstvo i mediji u demokratskom društvu imaju, pomogne rješavati te probleme, a ne da ih produbljuje.

 Odbijajući inicirati raspravu, odnosno raspravljati o odgovornosti Glavnog ravnatelja HTV-a Radmana za navod da su novinari nositelji zla, Josipović i Milanović napravili su upravo to – dodatno su degradirali novinarsku profesiju. Njihovo postupanje u ovom slučaju zaslužuje svaku osudu, baš kao i neuravnoteženi istup Gorana Radmana.

Štiteći svog televizijskog pulena od njegove neuravnoteženosti podsjetili su nas na naslov jednog starog filma: »Prljavi igraju prljavo«. U ovom slučaju primjerenije bi bilo: »Licemjerni igraju licemjerno«.