Kandidat SDP-a za zagrebačkog gradonačelnika Rajko Ostojić stavio je novi kamen u temelj svoje predizborne kampanje. Priznao je, naime, da je Milan Bandić »istočni grijeh« SDP-a. S njim smo, kaže Ostojić, pali na životnom ispitu kojim se testirala naša odgovornost prema društvu. 

  – U ime oportunizma prešutno smo prešli preko očiglednog zbog višeg interesa, a tada nam se činilo da je viši interes vlast, rekao je Ostojić. 

  SDP-ov kandidat nada se da će ga ovo priznanje barem za milimetar približiti željenom cilju, gradonačelničkoj fotelji glavnog grada. Međutim, njegova isprika licemjerna je baš kao što je licemjerna bila i podrška SDP-a Milanu Bandiću. Da Ostojić nije pristao na kandidaturu za gradonačelnika nikakvu ispriku, možete biti sigurni, od njega ne bismo čuli. Uostalom, za isprike zbog bivšeg stranačkog druga Milana SDP-u je davno prošao rok. Od SDP-ovih političara u ovo vrijeme očekuje se druga vrsta isprike, a to je isprika za politiku koju stranka danas vodi. Ta politika čista je izdaja socijaldemokracije. Socijaldemokracija, naime, podrazumijeva strogu zaštitu interesa radnika i potrošača, malih poduzeća i obrta te širok sustav socijalne sigurnosti. Socijaldemokracija, nadalje, podrazumijeva osiguranje kvalitete i dostupnosti obrazovanja i zdravstva za sve građane te dosljedno zalaganje za zaštitu okoliša i javnih dobara. 

 SDP na ovom ispitu pada, jer politika Milanovićeve Vlade zaštitu interesa radnika pretpostavlja zaštiti interesa velikih poduzetnika i korporacija. Na malim poduzećima i obrtima vježba se financijska strogoća, dok se predstavnike krupnog kapitala drži kao malo vode na dlanu. Na mala vrata uvodi se komercijalizacija obrazovanja i nismo daleko od dana kad će školovanje većini mladih biti dostupno samo uz pomoć studentskih kredita. Zaštita okoliša pretpostavlja se investitorima koji u Hrvatsku dolaze kao u koloniju, vjerujući da ovdje mogu izvesti sve što požele pa čak i onda kad se lokalne zajednice oštro suprotstavljaju njihovim interesima. Oni znaju da je od mišljenja lokalnih zajednica važnija politička volja pa poželjnu političku volju kreiraju lobiranjem na visokim međunarodnim razinama. O tome najbolje govori reakcija visokog Vladinog dužnosnika nakon razgovora s predsjednikom Europske komisije Manuelom Barrosom o nekretninskom projektu na dubrovačkom Srđu. Moramo to najhitnije riješiti, poručio je dužnosnik hrvatskoj javnosti. Ne sjećamo se da je Vladine dužnosnike na takvu reakciju potaknuo dugogodišnji otpor Dubrovčana ovom projektu, niti potpis 20 posto dubrovačkih birača na zahtjevu za referendum. Od socijaldemokracije ne očekujemo da jedan aršin ima za poduzetnika, a drugi za lokalnu zajednicu. Od socijaldemokrata, nadalje, ne očekujemo da reforme u državi preturaju uglavnom preko leđa radnika, prodajući nam usput termine kao što je fleks-sigurnost, što je jedno vrijeme bila omiljena doskočica ministra rada Miranda Mrsića. Fleksibilna sigurnost – tako je ministar rada želio prikriti činjenicu da se poslodavcima omogućuje da radnika nabiju nogom u stražnjicu kad hoće i zbog čega hoće. 

 Kraj svega nabrojenog, Rajko Ostojić nam se odlučio ispričati zbog Milana Bandića. Ta isprika, računa, ništa ga neće koštati, dok bi ga itekako moglo koštati potenciranje tema koje smo spomenuli. Ako o njima ne može, ne želi ili ne usuđuje se govoriti i ispričati, Ostojiću je bolje da se ne ispričava niti zbog Bandića, jer u pitanju je isto, ako ne i gore licemjerje od onog zbog kojeg se sad odlučio skrušiti. Na sve navedene argumente za tezu o izdaji socijaldemokracije SDP ima dobar odgovor. Zemlju su preuzeli u katastrofalnom stanju. Ipak, nitko ne može očekivati pohvale ako reforme provodi nauštrb prava krizom najugroženijeg sloja društva. Nanjušio je to stari politički lisac Milan Bandić, koji ovih dana trubi da je SDP odustao od socijaldemokracije. Njemu je jasno da je to najslabija točka Milanovićeve i Ostojićeve stranke. Gradonačelnik danas krstari gradom i predstavlja se kao Robin Hood, jer zna što građani žele i očekuju od politike. Građani žele nekog tko će ih zaštiti ili barem dati naznake da je na njihovoj strani. Ostojićeve isprike zato neće pasti na plodno tlo. Lažna socijaldemokracija u Zagrebu, kako trenutačno stvari stoje, pada pod naletom jedne vrste komunizma, koju bi mogli nazvati – kumizmom. Kumizam – to je komunizam za odabrane, koji (Bandiću) daju koliko mogu i uzimaju koliko im treba, a treba im puno. Lažni socijaldemokrat teško će u Zagrebu pobijediti lažnog Robin Hooda.