Jesu li ili nisu u Hrvatskoj djeca gladna? Koliko je njihovih roditelja gladno? Ovo pitanje muči javnost, a povodom još jedne glupe izjave premijera Zorana Milanovića, koji se sve češće ponaša kao slon u staklarnici. Naravno, tu su i uvijek objektivni hrvatski mediji, da slona gurnu na staklo svaki put kad se ukaže prilika.

A sad, odgovorimo na pitanja s početka. Da, u Hrvatskoj ima gladne djece. U hrvatskim gradovima svakodnevno možete vidjeti ljude koji kopaju po kontejnerima, u potrazi za hranom i bilo čim što se može prodati ili na koristan način upotrijebiti.

 U Hrvatskoj ima cijelih obitelji koje kraj s krajem spajaju samo zahvaljujući dobrim ljudima. Zoran Milanović ih ne poznaje. U klubu Pepermint, kao niti na Markovom trgu on ih nije sreo. Premijer živi mimo društva, kao uostalom i cijela hrvatska politička elita.

Ali bacimo malo pogled na one koji slona u staklarnici guraju na staklo kad god im se ukaže prilika. Jesu li na pravi način informirali društvo kako bi birači od političke elite tražili mjere koje bi učinile da u Hrvatskoj ne bude gladne djece i gladnih roditelja?

 Nisu. Nisu, jer takva urednička politika ne odgovara vlasnicima medija, kojima je na umu isključivo profit. (A novinarstvo ne postoji radi profita, barem ne isključivo radi profita, nego radi poštenog i objektivnog informiranja građana, e kako bi društvo na izborima znalo donijeti pravu odluku i ne podlijegati PR manipulacijama.)

Što je onda medijima preostalo, nego da svakodnevno nađu po jednu glupu izjavu predstavnika vlasti pa da je ponude na prežvakavanje društvu koje više nema pojma što mu se događa.

Kad takve izjave nema, onda će na naslovnim stranicama osvanuti stigmate, ukazat će se na naslovnicama gospa u feti kruha i slično. Nisu siromaštvo i glad u Hrvatskoj rezultat glupih Milanovićevih izjava, nego rezultat njegove politike. Njegove i svih političkih garnitura koje su vladale prije njega.

Za takvo stanje nisu krive ničije glupe izjave, nego glupi i bešćutni sustav koji je nametnut gotovo cijelom svijetu. U Hrvatskoj smo već godinama svjedoci politike koja čini sve da i mi budemo respektabilan dio tog sustava.

Radnička prava se režu svakih nekoliko godina, smanjuju se socijalna davanja, ljudi se dovode na rub očaja, a to je, navodno, ono što će pogurati rast BDP-a. Neće takva politika pogurati rast BDP-a, nego će siromašne pogurati u još veće siromaštvo, a bogatima će gurnuti još više novca u džepove.

Kako o tome pišu hrvatski mediji? Što hrvatski mediji imaju reći o progresivnom oporezivanju, prema kojem bi oni koji imaju više plaćali i viši porez. U vrijeme »kapitalizma blagostanja« u većini bogatih svjetskih država vođena je upravo takva porezna politika.

Danas se o tome ne smije progovoriti, a da vas netko ne etiketira kao ekstremnog ljevičara. A ta bi etiketa, valjda, čovjeku trebala oduzeti pravo glasa. Da slučaj bude gadljiviji, slona u staklarnici na staklo danas guraju upravo najžešći propagandisti neoliberalizma.

Drž’te lopova viču upravo najveći lopovi i prevaranti. I što bi se trebalo dogoditi kad uslijed svakodnevne hajke ova nesposobna Vlada bude gurnuta sa scene? Dogodit će se još nesposobniji i još beskrupulozniji, koji će huškačima gurnuti nešto novca u džep, kako su im ga gurali Milan Bandić i Ivo Sanader. A onda će sve biti u redu. Neće biti gladne djece.