Iz Savske ulice 66 svakih par dana dolaze nam šokantne fotografije. Sama po sebi, valja za početak reći, uznemirujuća je fotografija stopostotnih ratnih invalida u prosvjedu. To su ljudi koji bi od društva trebali dobiti svaku skrb. Društvo im je puno toga i pružilo, ali u zemlji s disfunkcionalnim sustavom neizbježno je da »opće rasulo« na svojoj koži osjete i ratni vojni invalidi. Kad ovo pišemo, prije svega mislimo na zdravstveni sustav, koji građane – ako nemaju jaku vezu – ne diskriminira. Svi bez razlike na preglede, terapije i slično čekaju mjesecima. Disfunkcionalnost zdravstvenog sustava jedan je od problema na koji upozoravaju ratni vojni invalidi i neka upozoravaju, imaju na to puno pravo.

Svi drugi njihovi zahtjevi plod su političke manipulacije, od traženja ostavke ministra Matića i njegovih suradnika pa do zahtjeva da se prestane izjednačavati žrtvu i agresora. Toga je svjestan priličan broj građana. Svjesni smo u kojoj mjeri je taj skup politiziran, a nemali je i broj ljudi u ovoj zemlji koji su do grla siti predstavnika braniteljske populacije koji vjeruju da cijelo društvo mogu držati u šahu kako god žele i kad god žele. 

Sad još malo o šokantnim fotografijama, onima koje su povodom ovom tekstu. Skupina branitelja fotografirala se, recimo, pod zastavom s šahovnicom na kojoj je prvo polje bijelo. Takva šahovnica bila je na zastavi NDH. Siti ste ovih priča? Mislite da je u pitanju glupost? U redu, ali počekajmo trenutak. Druga fotografija pokazuje skupinu »branitelja« među kojima je i jedna »braniteljica«. Svi drže uvis ispruženu desnu ruku, onako kako su to činili nacisti. Opet glupost? Opet banalnost? U redu. Na trećoj fotografiji vidimo jednog od »branitelja« odjevenog u crnu majicu, na kojoj je istaknuto veliko slovo U. Ono slovo U pod kojim je Pavelićeva vojska brutalno poklala, čekićem u glavu i metkom u potiljak ubila desetine tisuća ljudi. Još jedna banalnost? Još jedno nepotrebno »dijeljenje Hrvata« i obmanjivanje javnosti »ustaško-partizanskim tricama«? Imate svo pravo tako misliti, ali ako je u ovoj zemlji ostalo zrno razuma netko bi se morao zapitati – što se to s nama događa? Događa se – rikverc. Mi se ubrzano vraćamo u devedesete. Svakodnevno svjedočimo napadima, zasad srećom samo verbalnima, na udruge civilnog društva; svakodnevno se iz političkih krugova desnice čuju najave da će koliko sutra biti zabranjeno loše govoriti o Franji Tuđmanu; svakodnevno svjedočimo oživljavanju neprijatelja kojeg smo u ratu već pobijedili; svakodnevno se čuju sulude optužbe – Jugoslaveni, nenarodna vlast, komunisti, Udbaši…  

Na Hrvatsku se spušta ona gusta magla koju tako priželjkuju i pjesmom prizivaju najmračnije snage ovog društva. S jedne strane imamo opće beznađe, ekonomsku propast na vidiku i vlast koja ne zna zauzeti čvrsti gard, nego vrluda i u tom se vrludanju u potpunosti gubi, a s druge vidimo kako nadiru horde štovatelja povijesnog hrvatskog mraka, mjeritelji visine kukuruza i zagovornici dogmi svih vrsta. Pristojan građanin se u tom kaosu šćućurio i ne daje glasnog glasa od sebe, nego mrmlja sebi u bradu nezadovoljan nesposobnom Vladom i ustrašen onim što dolazi. Fotografije iz Savske 66 na koje smo upozorili, one »banalnosti« o kojima evo pišemo govore da se taj šćućureni čovjek ima čega bojati. Vozimo se u rikverc; vraćamo se u devedesete.

Politički desno orijentirani hrvatski građani vjeruju da ćemo se na odredištu svi skupa zagrliti, zapjevati i slaviti boga zato što smo Hrvati, ali i oni će na koncu ostati grdno razočarani. U magli koja se spušta oni sigurno neće doći na svoje. Zna se tko će od te magle profitirati. Profitirat će mutni snalažljivci koji jednu ruku drže na srcu, a drugu guraju u tuđi džep. Profitirat će promicatelji nazadnih ideja koji se ne libe zavirivati u tuđe spavaće sobe s ciljem da i tamno uvedu red po svojoj mjeri. Profitirat će polupismeni militanti, čije domoljublje se iscrpljuje sa zadnjom strofom pjesme »Zovi, samo zovi«.

Ne suprotstavi li se društvo tom mraku, Hrvatska će žaliti i imat će puno vremena za žaljenje. Zato bi oni koji se s pravom mogu nazvati braniteljima, a među njima ima i ljudi koji izmanipulirani za tuđi račun dane provode u Savskoj 66, prvi trebali reći ne takvoj budućnosti za Hrvatsku. Avaj, u pitanju su vrlo često politički nepismeni ljudi, koji profesionalnim trgovcima domoljubljem vjeruju bez rezerve, i od njih je teško očekivati suprotstavljanje svemu o čemu na ovom mjestu pišemo. Da se žele suprotstaviti, suprotstavili bi se ljudima koji na skupu u Savskoj dižu ruku na nacistički pozdrav. A što je činiti umjerenom hrvatskom građaninu koji nije dio te priče? Stvar je jednostavna. Potrebno je prepoznati sile mraka, potrebno je stati pred njih i reći – nećete proći!