Poruku ovakvog sadržaja dobili smo 20. listopada u 20 sati i 35 minuta: »Pozivaju se hrvatski branitelji u utorak, 21.10. u 9:00 sati da se odazovu i OBAVEZNO pridruže odlučnom prosvjedu pred Ministarstvom branitelja, Zagreb, Savska 66.. Sad ili nikad! Ovaj put nema uzmaka! Pozovite sve i proslijedite poruku!«.

Pošiljatelj poruke bio je Mirko Ljubičić zvani Šveps, bivši obavještajac i aktualni pomoćnik predsjednika Uprave Zagrebačkog holdinga za sigurnost. Dan ranije njegov šef iz Holdinga Slobodan Ljubičić završio je u pritvoru, zajedno sa zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem. Budući da je Švepsova karijera neraskidivo vezana uz Bandića i Ljubičića, pomislili smo da je Šveps napokon odlučio otvoriti karte i pokazati za koga, između ostalog, s vremena na vrijeme animira hrvatske branitelje. Ispostavilo se, međutim, da smo pogriješili. Službeni povod prosvjedima branitelja bile su izjave pomoćnika ministra branitelja Bojana Glavaševića. Izjave stare dva tjedna. Glavašević je na jednom skupu u Vukovaru, otvorio jednu od brojnih hrvatskih tabu tema vezanih za branitelje i Domovinski rat. Zašto velika većina hrvatskih branitelja i civila koji su prošli Domovinski rat, zapitao se retorički Glavašević, »boluje od niza malignih oboljenja i PTSP-a, a riječ je o populaciji koja je pobijedila u ratu i ostvarila brojna zakonska prava, dok populacija koja je bila na strani tzv. Krajine i izgubila nema prava, ali ni PTSP?«.

  To je, navodno, bio okidač za organizaciju okupljanja branitelja pred zgradom Ministarstva. Pritom valja naglasiti da resorno ministarstvo braniteljima – stopostotnim invalidima u prosvjedu – nije umanjilo prava. Naprotiv, Ministarstvo branitelja je jedini državni resor u kojem rezanje troškova ne dolazi u obzir. Branitelji su se, dakle, našli uvrijeđeni Glavaševićevim istupom pa su njihovi predvodnici – među kojima su najagilniji predsjednik savjetnika Uprave Zagrebačkog holdinga Šveps i vlasnik zaštitarske agencije Josip Klemm, odlučili zaposjesti plato pred zgradom Ministarstva i tražiti ostavke ministra, pomoćnika ministra i zamjenice ministra. Ostavit ćemo ovdje po strani incident pri kojem je spomenuti Šveps Glavaševića gađao nekakvim kartonom, pojasnivši kasnije da je ovaj provocirao branitelje jer se šetao gore dolje. Ostavit ćemo po strani i činjenicu da su braniteljski prosvjed za svoju promociju iskoristili čelni ljudi HDZ-a, stranke koja braniteljskoj populaciji dirigira kako će se ponašati još od kraja Domovinskog rata. Govorit ćemo o najvažnijem, o izgubljenom ljudskom životu. Na tom prosvjedu umrla je 60-godišnja hrvatska braniteljica Nevenka Topalušić, osoba koja je uslijed ranjavanja bila vezana za invalidska kolica. Predvodnici prosvjeda nesretnu ženu danas pokušavaju prikazati žrtvom beskrupulozne vlasti, iako je jasno da njezina smrt ide na dušu onih koji su je pozvali da prosvjeduje »bez uzmaka«.

  Umjesto da smrt gospođe Topalušić, ratne heroine i pripadnice gardijske brigade Gromovi, bude povod za temu o dugogodišnjim manipulacijama braniteljskom populacijom, ovaj žalosni događaj iskorišten je u dnevno-političke svrhe, za daljnju destabilizaciju vlasti. Istina se, međutim, mora reći: predsjednici braniteljskih udruga, dobro uhljebljeni i namireni za tri života, koriste tuđu nesreću da bi se pozicionirali kao politički faktori u ovoj zemlji. U pitanju je javna tajna i jedna od tabu tema hrvatskog društva. Jasno je to i dobrom dijelu braniteljske populacije koji se pozivima na odlučne, »sad ili nikad prosvjede« ne odaziva, nego živi svoj građanski život u državi za koju su se u ratu borili. Većina braniteljske populacije ne skače na jednu rečenicu koju smatra uvredljivom, nego te i takve rečenice, ukoliko ih smatra nedopustivima, sankcionira na demokratskim izborima, kako to čine i ostali građani ove zemlje.

Braniteljskoj populaciji u Hrvatskoj društvo je iskazalo punu počast i pomaže im koliko može. Niz privilegija i novčanih davanja namijenjeno je braniteljima Hrvatske i neka je, oni su to zaslužili svojim odazivom na prve crte obrane, a poneki od njih i svojom krvlju. Međutim, nesmjenjivi predsjednici udruga, koji »u fušu« rade kao pomoćnici predsjednika Uprava u javnim poduzećima ili vode unosne privatne poslove i ostvaruju prihode o kakvim ostatak braniteljske populacije može samo sanjati, braniteljsku populaciju koriste da bi sudjelovali u dnevno-političkom nadmudrivanju.

U tom nadmudrivanju pala je i prva žrtva – Nevenka Topalušić. Neka počiva u miru i neka bude opomena.