HDZ-ov Crni Marko u Mostaru je zajahao istog onog ludog konja koji je početkom devedesetih u crno zavio hrvatski i ostali živalj, rezultirao tugom i čemerom pa raseljavanjem Hrvata BiH u Knin, okolne mu općine i dalje, na zapad, u zemlje gdje nema retoričara koji će u pravilnim vremenskim razmacima kod njih raspaljivati niske nacionalističke strasti. Na predizbornom skupu potpore HDZ-ovoj bosanskohercegovačkoj političkoj filijali, Tomislav Karamarko održao je govor koji utaman pristaje početku devedesetih. » Mi smo jedan narod, mi smo jedno tkivo i živimo u dvije domovine. (…) Ovdje su stoljećima pokopavani naši preci…«, započeo je svoj govor Karamarko, a kad političar u nacionalno podijeljenoj zemlji i gradu s problemom nacionalne nesnošljivosti ovako započne govor, onda pouzdano možete znati da do njegovog kraja neće reći ništa pametno, niti konstruktivno. Tako je i bilo. »Hrvatski narod se stoljećima borio za svoju slobodu«, nastavio je Crni Marko; »hrvatski narod je stoljećima sanjao svoju državu i dobili smo je zahvaljujući učenju i političkoj doktrini najvećeg Hrvata dvadesetog stoljeća Franje Tuđmana«.

  Karamarko je spomenuo demokratske metode pa se valja nadati da to neće biti iste one demokratske metode kakvima se služio njegov politički uzor Tuđman, kojeg su u cijelom svijetu nazivali autokratom, prezentirajući s vremena na vrijeme famoznu salvetu na kojoj je Japa crtao podjelu Bosne i Hercegovine, odnosno razgovore sa stranim diplomatima u kojima je zagovarao dezintegraciju susjedne zemlje. Kad je završio govor uobičajenim setom patetičnih parola o majci domovini, Karamarko je sjeo na svoje mjesto, iza transparenta s likom Darija Kordića. Pred mostarske Hrvate tad je izišao Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH, kandidat Hrvatskog sabora za hrvatsko mjesto u tročlanom predsjedništvu i čovjek na čiju je intervenciju tok rijeke Radobolje skrenut kako bi ista prolazila kroz dvorište njegove vile. Poslušali smo i taj govor, u kojem je notorni Čović dao do znanja da niti jednu politiku osim svoje ne smatra hrvatskom politikom, a zatim zatvorili oči i pokušali zamisliti BiH bez ovakvih saveznika kakav je Crni Marko; BiH u kojoj političari u predizbornom vremenu govore o ekonomiji i onom što planiraju poduzeti da bi unaprijedili standard svojih građana; BiH koja se sjeća koliko zla su joj nanijeli nacionalisti i koja nacionalističkoj politici više ne vjeruje. Zamislili smo lijepu zemlju. Karamarku i Čoviću unatoč i u inat.