Karamarko na Tuđmanovom konju

'Ladovina Ladislava Tomičića

Ladislav Tomičić

Foto: Damjan Tadic / CROPIX

Foto: Damjan Tadic / CROPIX

Doktor Franjo Tuđman je otac naših domovina, naše slobode i naše demokracije, unjkavo je objavio prvak HDZ-a u raspaljivanju nacionalizma, kao da taj isti Tuđman sa Slobodanom Miloševićem nije jučer dogovarao podjelu jedne od spomenutih (nam?) domovina, Bosne i Hercegovine



HDZ-ov Crni Marko u Mostaru je zajahao istog onog ludog konja koji je početkom devedesetih u crno zavio hrvatski i ostali živalj, rezultirao tugom i čemerom pa raseljavanjem Hrvata BiH u Knin, okolne mu općine i dalje, na zapad, u zemlje gdje nema retoričara koji će u pravilnim vremenskim razmacima kod njih raspaljivati niske nacionalističke strasti. Na predizbornom skupu potpore HDZ-ovoj bosanskohercegovačkoj političkoj filijali, Tomislav Karamarko održao je govor koji utaman pristaje početku devedesetih. » Mi smo jedan narod, mi smo jedno tkivo i živimo u dvije domovine. (…) Ovdje su stoljećima pokopavani naši preci…«, započeo je svoj govor Karamarko, a kad političar u nacionalno podijeljenoj zemlji i gradu s problemom nacionalne nesnošljivosti ovako započne govor, onda pouzdano možete znati da do njegovog kraja neće reći ništa pametno, niti konstruktivno. Tako je i bilo. »Hrvatski narod se stoljećima borio za svoju slobodu«, nastavio je Crni Marko; »hrvatski narod je stoljećima sanjao svoju državu i dobili smo je zahvaljujući učenju i političkoj doktrini najvećeg Hrvata dvadesetog stoljeća Franje Tuđmana«.


    Tribine mostarskog stadiona odgovorile su mu pljeskom, kao da politička doktrina Tuđmanova prema Bosni i Hercegovini nije u dobrom dijelu zaslužna što je Mostar koliko jučer bio sav u plamenu i ruševinama. Doktor Franjo Tuđman je otac naših domovina, naše slobode i naše demokracije, unjkavo je objavio prvak HDZ-a u raspaljivanju nacionalizma, kao da taj isti Tuđman sa Slobodanom Miloševićem nije jučer dogovarao podjelu jedne od spomenutih (nam?) domovina, Bosne i Hercegovine. Da ne bi slučaj prepuštao mašti zaprepaštenog ili oduševljenog slušatelja, a ima i takvih više nego dovoljno koji su ovakvim govorima oduševljeni, Karamarko je eksplicitno ustvrdio da »moramo isto kao devedesetih godina shvatiti opasnost u kojoj se nalazi hrvatski narod«. Kad je stigao na domaći teren HDZ-ove politike, koja je spomenutog, mračnog i krvavog desetljeća unesrećila bosanskohercegovačke Hrvate, Crni se Marko osjetio kao svoj na svome. Najprije je aktualnu hrvatsku vlast između redaka nazvao neprijateljskom, jer »ne voli i ne želi Hrvatsku«, a potom pozvao na jedinstvo protiv neprijatelja, baš kako se poziva prije velikih i krvavih okršaja s prozvanima. Situaciju u Bosni i Hercegovini nazvao je neodrživom za hrvatski narod pa ustvrdio da bh Hrvati odlaze jer nemaju ravnopravnost. Netko bi Karamarku morao reći da Hrvati iz Bosne i Hercegovine odlaze jer tamo jedva mogu zaraditi za kruh, kao što za kruh jedva zarađuju Srbi i Bošnjaci. Ukoliko mu je to poznato, tim gore, jer u svom govoru Karamarko se niti jednom riječju nije osvrnuo na porazno ekonomsko stanje susjedne zemlje, koje je, uz ostalo, posljedica politike čovjeka kojeg naziva najvećim Hrvatom dvadesetog stoljeća. »Pred nama su prijatelji veliki izazovi. Nadam se da osjećate ono što ste osjećali devedesete, a to je da se moramo boriti za svoju egzistenciju. Ovog puta, hvala bogu, bez oružja. Nema rata. Za tu borbu koristit ćemo sve demokratske i demokratične metode«, rekao je okupljenima govornik. Tu se, kod posljednjih riječi i isključenja rata kao sredstva moglo odahnuti, ali uz stanovitu rezervu.  

  Karamarko je spomenuo demokratske metode pa se valja nadati da to neće biti iste one demokratske metode kakvima se služio njegov politički uzor Tuđman, kojeg su u cijelom svijetu nazivali autokratom, prezentirajući s vremena na vrijeme famoznu salvetu na kojoj je Japa crtao podjelu Bosne i Hercegovine, odnosno razgovore sa stranim diplomatima u kojima je zagovarao dezintegraciju susjedne zemlje. Kad je završio govor uobičajenim setom patetičnih parola o majci domovini, Karamarko je sjeo na svoje mjesto, iza transparenta s likom Darija Kordića. Pred mostarske Hrvate tad je izišao Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH, kandidat Hrvatskog sabora za hrvatsko mjesto u tročlanom predsjedništvu i čovjek na čiju je intervenciju tok rijeke Radobolje skrenut kako bi ista prolazila kroz dvorište njegove vile. Poslušali smo i taj govor, u kojem je notorni Čović dao do znanja da niti jednu politiku osim svoje ne smatra hrvatskom politikom, a zatim zatvorili oči i pokušali zamisliti BiH bez ovakvih saveznika kakav je Crni Marko; BiH u kojoj političari u predizbornom vremenu govore o ekonomiji i onom što planiraju poduzeti da bi unaprijedili standard svojih građana; BiH koja se sjeća koliko zla su joj nanijeli nacionalisti i koja nacionalističkoj politici više ne vjeruje. Zamislili smo lijepu zemlju. Karamarku i Čoviću unatoč i u inat.


više vijesti