Tom projektu Narodnih novina Državno odvjetništvo moralo bi posvetiti dužnu pozornost, bez obzira prijavio tu netko nekoga ili ne prijavio. Govorimo, dakako, o projektu proizvodnje toaletne konfekcije, koji je trebao zaživjeti u bakarskoj industrijskoj zoni Kukuljanovo. Zašto smatramo da bi ovaj posao Narodnih novina trebalo provjeriti Odvjetništvo? Pogledajte, pa sami sudite.

Dakle, Narodne novine, u vrijeme dok im je na čelu Uprave bio Petar Piskač, odlučile su proizvoditi toalet-papir. U tu svrhu kupili su i stroj u Italiji, za koji su dali milijune kuna. Također, preuredili su jednu halu na Kukuljanovu, koja je u vlasništvu Narodnih novina. Preuređenje su platili devet milijuna kuna. Kako je u elaboratu koji su naručili stajalo da na Kukuljanovu manjka skladišnog prostora, dogradili su još jednu halu. A onda je krenulo po zlu. Odlaskom Radimira Čačića iz HNS-a pozicija predsjednika Uprave Narodnih novina Petra Piskača dovedena je u pitanje.

Kakve veze, pitate li se, ima Radimir Čačić s Narodnim novinama i predsjednikom Uprave te firme? Ukoliko ste postavili to pitanje, vi spadate u malobrojnu skupinu naivaca koji vjeruju da javnim poduzećima upravljaju najkompetentniji menadžeri koje ove država ima. Ne, to kod nas nije slučaj. Javnim poduzećima upravljaju kadrovi koje tamo rasporede političke stranke na vlasti. Javna poduzeća, naime, od samostalnosti naovamo tretiraju se kao politički plijen stranaka koje osvoje izbore. Tako su i Narodne novine pod ingerencijom HNS-a, bivše stranke Radimira Čačića. Kad je Čačić otišao, u pitanje je, dakle, došla i pozicija Petra Piskača, sad već bivšeg predsjednika Uprave Narodnih novina.

Na njegovo mjesto imao je biti imenovan Anđelko Topolovec, šef HNS-a za sjeverozapadnu Hrvatsku. Piskač se s tim nije mirio, nego je javno upozorio da Topolovec tu funkciju ne može obnašati. Uistinu, Nadzorni odbor Narodnih novina predložio je imenovanje Anđelka Topolovca predsjednikom, Vlada ga je imenovala, ali ubrzo i povukla imenovanje jer njegova stručna sprema nije bila dostatna za visoku funkciju. Nova Uprava, čiji je predsjednik postao Davor Čović, tad je odlučila da proizvodnja toaletne konfekcije neće na Kukuljanovo, jer adaptirana hala nije dovoljno dobra. Odlučili su proizvodnju premjestiti drugdje. Njihova odluka unesrećila je inženjera iz Rijeke koji je trebao voditi posao na Kukuljanovu.

Čovjek je dao otkaz u svom poduzeću, da bi na koncu u Narodnim novinama izvisio. Rekao nam je da su mu nudili da prijeđe raditi kod njih u novo postrojenje u Krapinu, ali to se izjalovilo. Krapinu ne spominjemo slučajno. Bivši predsjednik Uprave Piskač rekao nam je da su Narodne novine odabrale upravo Krapinu za novi pogon, da je tamo već istovaren dio stroja. Učinili su to, smatra Piskač, kako bi se HNS, točnije Anđelko Topolovec biračima u sjeverozapadnoj Hrvatskoj predstavio u boljem svjetlu. Ne znamo je li to razlog i ne znamo hoće li postrojenje na koncu uistinu biti otvoreno u Krapini, ali znamo da je u halu na Kukuljanovu uloženo devet milijuna kuna. Znamo i da postoje nacrti da stroj može stati u tu halu, što je također predstavljeno upitnim, kao i da je dograđena manja hala za smještaj gotovih proizvoda i repromaterijala.

   U Narodnim novinama danas kažu da ta hala nije dostatna. To je i razlog zbog kojeg će devet milijuna kuna utrošenih na Kukuljanovu biti (zasad) besmislen trošak javnog poduzeća. Uprava Narodnih novina Piskača sad optužuje da je preplatio adaptaciju hale, a bivši predsjednik Uprave aktualne šefove Narodnih novina, pak, optužuje da iz političkih razloga zapravo nanose štetu poduzeću. Naš list minulih dana i tjedana predstavio je i jednu i drugu stranu priče. Bivši predsjednik Uprave Piskač pritom nam je neuvijeno rekao da u Narodnim novinama kadrovira HNS, da je to javno poduzeće »pod HNS-om«. I sam je išao na razgovore s Radimirom Čačićem dok je ovaj bio u HNS-u i tek nakon tih razgovora produžen mu je mandat na mjestu predsjednika Uprave, iz koje je na koncu otjeran. Kad se sve zbroji i oduzme u ovoj priči, ne preostaje nam drugo nego javno pozvati Državno odvjetništvo da se pozabavi slučajem.

Što se tiče potpisanog autora koji je pratio ovu temu, razloga za to ima više nego dovoljno. Samo Državno odvjetništvo, naime, u slučaju Kukuljanovo može odgovoriti na pitanje jesmo li bacili još devet milijuna kuna za korist jedne političke stranke ili je pak bivši predsjednik Uprave taj koji bi trebao odgovarati. Kako bilo, jedno je sigurno: dok su javna poduzeća plijen političkih stranaka, neće u ovoj zemlji biti sreće, nego će se, kad su poduzeća bačena na koljena, Vlada bacati na privatizacije, tvrdeći pritom kako država ne može dobar gospodar.