Ono šareno bezglavo nešto što se naziva medijima svakodnevno nas informira – slovom, fotografijom i videom – o poznatim, bogatim ljudima koji se polijevaju ledenom vodom, e kako bi podigli svijest o bolesti zvanoj amiotrofična lateralna skleroza. Najbogatiji i najpoznatiji igraju se malo humanitarnog rada, a njihov primjer prate deseci, možda i stotine tisuća drugih, što govori o utjecaju »šarenog bezglavog nečega« na široke mase. I eto, sad smo svi osviješteni da postoji bolest zvana amiotrofična lateralna skleroza. Što da radimo s tom spoznajom? Ništa. Do idućeg polijevanja vodom. Razlog će se već naći. Uvijek postoji nešto o čemu bi trebalo osvijestiti mase. Kad bi pitali potpisanog autora, predložio bih da američki i ini bogatuni svijet pokušaju na isti način osvijestiti o položaju palestinskog naroda u Gazi ili o ulozi Izraela u osmišljavanju najvećeg postojećeg zarobljeničkog logora na svijetu. Valjalo bi mase osvijestiti o američkim i inim ljudima što sebi ne mogu priuštiti zdravstveno osiguranje, o izrabljivanju radnika u ime boga kapitala, o uništavanju planeta u ime istog zlog boga ili o položaju Afroamerikanaca u SAD-u, što uzaludno ovih dana pokušavaju učiniti stanovnici grada Fergusona u saveznoj američkoj državi Missouri. U ove svrhe, budite sigurni, Mark Zuckerberg i njemu slični neće se polijevati vodom. Naprosto, nije dobro za ugled i posao.

  Iritantniji od dokonih američkih zvijezda u ovom slučaju su mediji, koji iz dana u dan rone sve dublje i dublje u potrazi za dnom. Količina prostora koji daju dokonim zvijezdama naprosto je iritantna ako na umu imamo koliko neopisanog zla i nepravde se oko nas svakodnevno događa. Problem je tako dubok da i u situacijama kad nastoje izvijestiti o ozbiljnim svjetskim problemima mediji gube kompas i ne uspijevaju ili ne žele pogoditi bit. Primjera ovoga o čemu govorimo ima napretek i ne treba ih pokušati sve navoditi. Ipak, izdvojit ćemo jedan recentan primjer, a to je izvještavanje o eboli, bolesti na kojoj farmaceutska industrija, kao što joj je to nedavno uspjelo u slučaju ptičje gripe, nastoji zgrnuti nove milijune i milijarde. U vrijeme dok se mediji utrkuju u zastrašivanju svojih čitatelja, slušatelja i gledatelja strašnom ebolom, a radi se o razdoblju od šest mjeseci, u Africi je umrlo pola milijuna djece, uglavnom mlađe od pet godina. Djeca umiru od bolesti svakodnevnih, na kojima farmaceutska industrija ne može zgrnuti više profita od onog što ga već zgrće pa su vijesti o tom strašnom pomoru gotovo nevidljive. Relevantne vijesti o pravim problemima u svijet odašilju ljudi poput fra Mire Babića, koji o Africi u očima razvijenog svijeta govori u ovom Pogledu. Naravno, ljudi koji nastoje svijetu otvoriti oči nemoćni su u borbi s medijskom industrijom, koja pogled čovjeku nastoji suziti, umjesto da ga proširuje. Časne iznimke tu su da potvrde pravilo, a list koji čitate u te se iznimke želi i nastoji svrstati.

  Međutim, čini se da i mediji koji žele govoriti o relevantnim problemima svijeta i svog bližeg okruženja gube utrku. U slučaju domaćem o tome može posvjedočiti izvještavanje o otvaranju trgovačkog lanca IKEA, koje neodoljivo podsjeća na svojevremeno izvještavanje o otvaranju prvog McDonaldsa u Hrvatskoj. Šveđane smo dočekali kao da nam donose nešto što će omogućiti revolucionaran napredak, a oni će zapravo iz Hrvatske izvući milijune eura, kao što su to učinili i drugi strani trgovački lanci koji ovdje posluju. U redu, neka će, živimo u svijetu navodno slobodnog tržišta, ali moramo li im pritom posvetiti pažnju kakvu u ovoj zemlji imaju valjda još samo parlamentarni i predsjednički izbori? Da slučaj bude groteskniji, predsjednik države na otvaranju trgovačkog lanca reklamira se sadnjom drveta koje će stajati u IKEA-inom holu. Pa zar to nije ispod svakog dostojanstva jednog predsjednika i jedne države? Zar to nije u rangu sa svečanim otvaranjem lifta pa čak i gore od toga, jer veću će korist ova država imati od lifta u jednoj školi ili javnoj ustanovi, nego od trgovačkog lanca IKEA. Izgubili smo svaku mjeru, ali neka nas tješi da u tome nismo usamljeni. Mi s periferijine periferije tek smo karikatura vrlog novog svijeta, koji se iz obijesti zalijeva ledenom vodom po glavi, hineći pritom da radi nešto korisno. I gledajući kako danas izgleda taj vrli novi svijet, čovjek poželi da se isti jednog od ovih dana dosjeti da se u neku plemenitu svrhu po glavi zalije benzinom, a potom pripali cigaretu.