Izvanredni profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu Božo Skoko teško je osramotio sebe i fakultet na kojem predaje. U prvom broju studentskog lista Global naprosto je prepisao jedan dio kolumne koju je prije pet godina napisao Boris Dežulović.

Dežulović je reagirao javnim apelom, u kojem je od Skoke tražio da mu vrati ukradene rečenice i poznanika mu iz Beograda, kojeg je doktor-prepisivač također prisvojio. Kad je u prepisivanju uhvaćen, profesor-doktor Skoko pojasnio je da nije prepisao od Dežulovića, nego je, tvrdi, prepisao popularnu »forwardušu« koja nepotpisana kruži internetom.

U čemu se sastojala Skokina prepisivačina. Predavač na Fakultetu političkih znanosti ovako je uneredio prvi broj novog studentskog lista: »Naime, nedavno me dobar poznanik iz Beograda izravno prupita, zašto su Hrvati takvi namćori.«

Potom nastavlja prepisivati Dežulovićev odlomak, gotovo od riječi do riječi. Nikakvu »forwardušu« izvanredni profesor u »svom« tekstu ne spominje, nego tvrdi da ga je poznanik iz Beograda izravno priupitao.

  U Mišljenu Suda časti o »takozvanom slučaju plagiranja tekst Borisa Dežulovića u kolumni Bože Skoke« – upravo tako, pod navodnicima – Časni sud prihvatio je Skokino obrazloženje da sporni članak nije znanstveno djelo, nego novinski komentar, iz čega proizlazi da se u novinskom komentaru može i prepisivati, sve dok te netko ne uhvati.

Opet je ponovio glupo opravdanje »forwardušom«, kao da je manje sramotno prepisivati poskočice s interneta i predstavljati ih kao svoj razgovor s prijateljima, nego prepisivati od poznatog autora. Usput rečeno, prije nekog vremena Skoko je predlagao da se u PR struci uvede licenca, kako im se nebi dogodilo, citiramo, ono što se dogodilo novinarskoj struci.

Ovih dana je, kao što vidimo, Skoko primjerno demonstrirao i što se to novinarskoj struci dogodilo. Dogodili su joj se Božo Skoko i ljudi poput njega. Časni PR sud našvrljao je još ponešto, ali propustio je izrijekom navesti da osuđuje postupak izvanrednog profesora i uglednog člana Hrvatske udruge za odnose s javnošću.

Tako su, eto, Skoku prali, ali ne i oprali od sramote. A što za to vrijeme radi dr. sc. prepisivač Skoko? Umjesto da se malo pritaji i sačeka da prođe, na svom Facebook profilu on odgovara na Dežulovićev tekst: »Kad ponestane argumenata za normalnu raspravu i prljavih materijala za nečiji ’odstrel’, onda slijedi nemilosrdno vrijeđanje i klevetanje na osobnoj razini! To je stil pojedinih kolumnističkih perjanica EPH. Ali srećom zato postoje sudovi, kako hrvatski, tako i europski, pa koliko god za to trebalo energije i živaca! S druge strane, srećom vrijeme takvih sveznalica prolazi. Stari nalogodavci su se istrošili, a novim gazdama očito takvi ’kredibilni’ likovi neće trebati.«

Dežulović je, dakle, negativac, a ne on, Božo Skoko, doktor prepisivač. Dežulović je klevetnik jer je napisao da je »svaki sat, svako predavanje koje od danas nadalje taj glupi pokvarenjak održi na Fakultetu političkih znanosti po jedan novi gnojni prišt na licu zagrebačkog sveučilišta i hrvatske znanosti…«

 Doktor Skoko ostaje ugledni član zajednice, sveučilišni profesor, a novinar Dežulović »sveznalica čije vrijeme prolazi«. Na žalost, Skoko je tu gotovo pa u pravu. U Hrvatskoj, na žalost, nema puno novinara kakav je Dežulović, ali doktora poput Skoke imamo na izvoz.

Dežulović stari i njegovo vrijeme prolazi, a vrijeme raznih skoka u Hrvatskoj kao da nikad neće proći. O tome je davno pjevao i Branimir Štulić. Nije ni pjesnik nalazi lijeka za tu boljku, nego je samo vrištao u bijesu: »Kosa mi se na glavi diže i strašno me ljuti / kad vidim da idioti postaju cijenjeni ljudi…«