Ilustracija
Ovo je vrijeme u kojem ljudi izabrani da nam budu od koristi probleme rješavaju ukidanjem svega što ne donosi profit. Za tu vrstu posla potrebno je biti jako pronicljiv. Pošalju ti papir na kojem piše da se ne isplati, a ti, brate, ukineš. Za to je, priznat ćete, potrebna velika pamet
Koliko se isplate poštanski uredi po malim mjestima i ne bi li ih možda trebalo ukinuti? Po logici koja zbog neisplativosti ukida željezničke putničke linije, svakako bi valjalo razmisliti o ukidanju svih poštanskih ureda za koje ne možemo napraviti jasnu računicu koja u završnici pokazuje dobit. Po logici kojom se vodio ministar prometa Siniša Hajdar Dončić kad je blagoslovio ukidanje željezničkih putničkih linija, po logici kojom Hrvatskom upravlja tim Zorana Milanovića, mnogo toga bi u ovoj zemlji trebalo biti ukinuto. I majstori ukidaju, nije da im se ne da. Bolnice ukinuti, željeznicu ukinuti, medije u državnom vlasništvu ukinuti… Što je sljedeće? Osnovne škole? Sport? Kultura? Na kraju će im valjati izračunati još isplate li se oni, Vlada Zorana Milanovića, pa i to ukinuti. Premijera ukinuti, ministre ukinuti, Sabor ukinuti. Zašto da ne kad nam ne donose profit? Naprotiv, umjesto da s njima profitiramo, majstori su nam uspjeli ukinuti i zadnji tračak nade da bi se sutra moglo živjeti bolje i dostojanstvenije? Prateći njihovu logiku, jasno je da sve treba zbrisati s lica zemlje, sve za što se jasno ne može ustvrditi da donosi dobit. Na ovom mjestu jednom smo pisali o stihovima pjesnika Branislava Petrovića: »Na ulazu u gradilište vatra, naoružana cvetom, stražu čuva. / Mrtvi ne mogu unutra, život je ulaznica. / Pakleni teror projekata i skica!«.
Eto, radeći priču o ukidanju željezničkih linija Hrvatska nas je još jednom podsjetila na to Petrovićevo gradilište: gradilište za koje je život ulaznica, gdje vlada »pakleni teror« brojki, projekata i skica. Taj »teror« ljude ne zarezuje niti priznaje. Možeš ti, majci, živjeti u nekom selu bogu za leđima i nemati nikakvu vezu sa svijetom izuzev željezničke pa će ti i ta veza biti ukinuta, jer ti se ne isplatiš, tvoj novac nije dovoljan da pokrije rashode, a sam državi ne vrijediš niti pet para ni ti, ni tvoja djeca, ni tvoja supruga, ni tvoji roditelji. Ukinuti, sve što ne donosi profit ukinuti. I ljude, one koji ne donose profit, treba ukinuti. Koliko ih je već ukinuto na Zavodu za zapošljavanje, pod izgovorom da ne traže dovoljno aktivno posao, da ne dolaze na besmislena savjetovanja, gdje neće čuti ni vidjeti ništa pametno. Još malo pa će krenuti ukidati po kućama. Ovo nije, kaže ministar Hajdaš Dončić, »vrijeme Austro-ugarske, nije vrijeme Kraljevine Jugoslavije, nije vrijeme Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije«. Tko bi rekao!? Pametno je to Hajdaš primijetio. A kakvo je ovo vrijeme? Evo, neka ministar kaže. Pa opet Hajdaš Dončić: »Ovo je vrijeme kada operateri imaju nove izazove koji su vezani prije svega s Agencijom za zaštitu tržišnog nadmetanja.« Uh, tržišno nadmetanje i novi izazovi! Još pametnije! Dodat ćemo na ovom mjestu: ovo je vrijeme u kojem čovjek poput Siniše Hajdaša Dončića može obnašati ministarsku dužnost.
Ovo je vrijeme u kojem ljudi izabrani da nam budu od koristi probleme rješavaju ukidanjem svega što ne donosi profit. Za tu vrstu posla potrebno je biti jako pronicljiv. Pošalju ti papir na kojem piše da se ne isplati, a ti, brate, ukineš. Za to je, priznat ćete, potrebna velika pamet. E baš takvu, veliku pamet, ima i spomenuti ministar. Toliko je pametan čelni čovjek prometa da je uspio ugledati i budućnost. Logično je, kaže, da će se lokalne zajednice buniti zbog ukidanja žejezničkih putničkih linija. Ma hajte, molim vas, nemojte reći! Zar će se lokalne zajednice buniti jer ih ionako izolirane gurate u još veću izoliranost? Tko bi se od nas običnih i svakodnevnih dosjetio da će tu biti nekog nezadovoljstva? A kad Vlada Zorana Milanovića ukine sve na čemu državni proračun ne profitira, to će se zvati red. Premijer će istupiti pred građane s osmijehom i reći: napravili smo reda. Taj red, to će biti država koja svom građaninu nije u stanju dati niti osnovnu uslugu. U tom redu građanin od države neće dobiti ništa. U tom redu od našeg poreza vraćat će se dugovi inozemnim partrnerima, a mi ćemo se snalaziti, kako tko umije. U tom redu – ne živiš li u Osijeku, Rijeci, Zagrebu, Splitu i Dubrovniku – nećeš moći otići ni liječniku, a da ti ovaj ne izbije mjesečnu plaću iz džepa. Nije bitno, važno je da brojke besprijekorno funkcioniraju. Za ljude tko mari, većina ih ionako ne ostvaruje profit. »Ovo nije vrijeme Austro-ugarske, nije vrijeme Kraljevine Jugoslavije, nije vrijeme Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.« Ovo je novo vrijeme. Vrijeme ukidanja.