Foto: Niksa Stipaničev / CROPIX
Predmetni natječaj i sve što se oko njega događalo smrdi do neba. Novinarska intuicija potpisanom autoru govori da se u nacionalnim parkovima događaju »čudesa« kakvih smo se imali prilike nagledali. Tako kazuju i sadržaji telefonskih poziva koji su nakon teksta o natječaju Nacionalnog parka Krka stali pristizati sa svih strana
Poduzetnica Kreytmeyeru šalje slične natječaje drugih ustanova, očekujući da će on isposlovati da Javna ustanova Nacionalni park Krka popravi natječaj, odnosno omogućiti zainteresiranima da se natječu za posao. Treba li reći da u vremenima poput ovih posao od 1,5 milijuna kuna mnogima znači opstanak na tržištu? Nakon razgovora zainteresirane poduzetnice s Igorom Kreytmeyerom Javna ustanova Nacionalni park Krka poništava natječaj uz uistinu smiješno obrazloženje. Između ostalog kažu da je vodostaj Krke previsok te da se zato film ne može snimati. Poduzetnica je šokirana, jer očekivala je da će Ustanova popraviti natječaj. Tad se obraća našem listu smatrajući da se radi o natječaju koji je za nekog trebao biti namješten. Naš list šalje pitanja resornom ministarstvu i Javnoj ustanovi. Niti od jednih niti od drugih ne dobivamo odgovor. Pišemo tekst. U tekstu pogreškom tituliramo Kreytmeyera kao zamjenika ministra. Poduzetnica nas je izvijestila da se radilo o »pomoćniku ministra«, jer je sama u to bila uvjerena. Stiže demanti ministarstva. Cijeli demanti vrti varijaciju na jednu temu: »Kretmeyer nije zamjenik ministra«. O suštini stvari, o spornom natječaju niti slova. Iz Javne ustanove odgovore nam uoće ne šalju. Zainteresirana poduzetnica o tom natječaju Kreytmeyeru je inače napisala: »Kad sam vam pisala te došla na sastanak na koji ste me pozvali uistinu sam pomislila da niste znali raspisati natječaj. Bila sam uvjerena da vi »samo gasite vatru«. Iskreno sam vam rekla da je predmet nabave precijenjen, da bi se od tog novca moglo snimiti još bar dva nacionalna parka. Raspolagati i dodijeliti 1.5 milijun kuna nekome bez i jedne jedine riječi o filmu, ni koliko traje, ni u kojoj se tehnologiji snima, ni podatka o autorskom timu, jednom riječju ničeg, smatrala sam strašnim, gorim od poslova na koje smo navikli u aferama Fimi media.
Predmetni natječaj i sve što se oko njega događalo smrdi do neba. Novinarska intuicija potpisanom autoru govori da se u nacionalnim parkovima događaju »čudesa« kakvih smo se imali prilike nagledali. Tako kazuju i sadržaji telefonskih poziva koji su nakon teksta o natječaju Nacionalnog parka Krka stali pristizati sa svih strana. Nekakvo klupko se počelo odmotavati. Vidjet ćemo što je na njegovom kraju, prije ili kasnije.