Tu su paragrafi, pa zagrabi…, gospodine poduzetniče!« Kako ste otkupili stan? Po zakonu! Certifikatima, kreditom, gotovinom – kako? Ne sjećam se, po zakonu! Pa dobro, jeste li ga platili novcem ili certifikatima? Ne sjećam se, po zakonu!«

Ovaj dijalog – legendaran u novinarskim krugovima – vodila je jedna sarajevska novinarka s bh političarem Nedžadom Brankovićem. Na ovim prostorima dogodi se to počesto, da se neka stvar odigrava po zakonu, a da slučaj smrdi do neba. Novinari su tada na muci: kako upozoriti na sivu zonu, ako je siva zona u okviru zakona? Ovog tjedna proučavali smo jedan od takvih slučajeva. Glavne uloge u njemu pripadaju ministru okoliša Mihaelu Zmajloviću i gradonačelniku Zagreba Milanu Bandiću, a najvažnija sporedna uloga pripada Petru Pripuzu, poduzetniku koji se bavi poslovima zbrinjavanja otpada.

  Evo zapleta: Nakon što je s mjesta ministrice okoliša otjerana Mirela Holy, na dužnost je instaliran Mihael Zmajlović. Početkom prošle godine njegovo ministarstvo poziva inspekcije svih ministarstava da naprave koordinirani nadzor nad zagrebačkim odlagalištem otpada. Povod su bile pritužbe građana da odlagalište smrdi. Smrdi, smrdi, užasno smrdi, rekla bi ona reklama za sredstvo za čišćenje.

  To odlagalište smrdi već desetljećima. Smrdilo je u mandatu svih ministara zaštite okoliša i nitko se nije dosjetio jadu da pozove sva ministarstva na koordiniranu akciju.

Takva revnost ministra Zmajlovića zaslužuje pljesak, zar ne? I nije ministarstvo stalo samo na obilasku odlagališta. Inspekcija ministarstva gradskoj Čistoći zabranila je na odlagalištu odlagati sve vrste otpada osim miješanog komunalnog otpada. Ta zabrana u najvećem dijelu se odnosi na krupni otpad. Zabrana je bila očekivana, jer administraciji Milana Bandića četiri mandata bila su premalo da riješe problem odlagališta. Ulupao je, doduše, Bandić stotine milijuna kuna u sanaciju pa je zagrebačko odlagalište jedno od najuređenijih u državi. Nije, međutim, napravio pogone za recikliranje krupnog otpada, koji se na odlagališta prema zakonskoj regulativi ne smiju odlagati. Ta regulativa nije prepreka da se krupni otpad odlaže ne desetinama drugih, kudikamo slabije uređenih odlagališta u državi. Međutim, Zmajlovićevo ministarstvo iz nekog razloga odlaganje krupnog otpada zabranilo je samo na zagrebačkom i još na četiri deponija . Tu akciju su Zmajlovićevi udarnici nazvali »Velika čistka«.

Kad su po ulicama Zagreba stali nicati mali deponiji otpada Zagrebački holding raspisao je natječaj za njihovo zbrinjavanje. Na njemu je pobijedio poduzetnik Petar Pripuz sa svojim poduzećima CE-ZA-R i Održivi razvoj. Za četiri mjeseca posla, zaradio je nepunih osam milijuna kuna. Otjerana ministrica Holy na to je otvoreno izrazila sumnju da su akcije ministarstva i grada poduzete s ciljem da se Pripuzu omogući ulazak u posao s otpadom u Zagrebu. Sumnju je temeljila na činjenici da je za krupni otpad zatvoreno samo pet odlagališta, dok u isto vrijeme u drugim dijelovima zemlje takav otpad doslovno završava na ledinama. Po kojim kriterijima je, pitala se, za zatvaranje izabrano baš navedenih pet odlagališta. Njezine riječi otišle su niz vjetar.

  Poduzetnik Pripuz, rekosmo, sklopio je posao i zaradio milijune, a nikog ne bi trebalo iznenaditi akoo dobije i četverogodišnji ugovor za zbrinjavanje, koji bi mogao težiti do osamdeset milijuna kuna. Gradonačelnika Bandića nitko ne poziva na odgovornost, a ministar Zmajlović postupao je po zakonu i samo po zakonu. Njegovo postupanje na koncu će rezultirati skupljim odvozom krupnog otpada za građane. Zagrebački holding izgubio je zbog tog postupanja milijune, a vrlo je izvjesno da će izgubiti još desetke milijuna kuna.

Sumnje Mirele Holy nitko neće podrobnije ispitivati, niti će u ministarstvu dati precizan odgovor na pitanje zašto su za krupni otpad zatvorili najuređenije odlagalište otpada u državi, a otvorenima ostavili ledine gdje se odlaže isti takav otpad. Poduzetnik Pripuz zaradit će milijune i na tome mu možemo samo čestitati. Čovjek ima nos za posao. Što se Zagrepčana tiče, oni imaju nos kojim i dalje s lakoćom mogu namirisati odlagalište. Da, onaj povod za koordinirani inspekcijski nadzor i dalje je aktualan. Na odlagalištu smrdi miješani komunalni, a ne krupni otpad.

U krupnom otpadu leže milijuni. Poduzetniku je valjalo samo sačekati da se pojavi ministar koji će raditi po zakonu. Doduše, selektivno ga primjenjujući, ali tko te pita za sitnice. Smrdi, smrdi, užasno smrdi, kaže ona reklama za sredstvo za čišćenje.