Bilo je to samo pitanje dana. Bosnu i Hercegovinu zahvatio je val socijalnih nemira. Prosvjedi tuzlanskih radnika proširili su se na gotovo cijelu državu. Sve je počelo kad su na ulice izišli radnici uništenih tuzlanskih poduzeća. Ljudi su u Bosni siti politike. Ljudi su tamo gladni i nemaju nade. U Tuzli i Sarajevu zapalili su zgradu kantonalne vlade. U Zenici je također bilo paleži. Demonstracije se odvijaju u Brčkom, Bihaću, Kaknju, Srebreniku, Maglaju… i čini se da na tome neće ostati, iako nije jasno što bi iz svega moglo proizići.

Poruka koju smo dobili s drage adrese sve je rekla: »Nemam pojma šta će bit’, al’ uglavnom – krenulo je. Situacija ne miriši na dobro, a opet, svima je drago da je ’krenulo’«. Prosvjednici nemaju jasne ciljeve ni političko vodstvo. Jasno im je samo da ovako više ne može. Zoran Milanović bi trebao pribiti nos uz televizijski ekran. Možda bi nešto mogao naučiti.

Bosna i Hercegovina već godinama diše na škrge. Kad dođete u neki od malih bosanskih gradića zateći ćete pustoš. Zanatske radnje su uglavnom zatvorene, ugostiteljski objekti također se zatvaraju, bosanske čaršije poslije devet sati navečer puste su i neosvijetljene. Pritisak inspekcija je nesnosan. Ogromna državna administracija pokušava se prehraniti uzimajući od ljudi zadnju paru. Država pokušava cijediti kamen. S jedne strane, dakle, potrebe su državne administracije, a s druge uništeno gospodarstvo, zatvorene tvornice, ljudi bez posla.

U nastojanju da zaustave rat Amerikanci su Bosni i Hercegovini nametnuli dejtonski ustav, ali država utemeljena na takvom ustavu ne može funkcionirati. Bosni i Hercegovini bila je potrebna nadgradnja, do koje nije došlo. Tu državu međunarodna zajednica ostavila je po strani kao bure baruta sa zapaljenim sporogorećim fitiljem. Hrvatska koja je devedesetih na Bosnu i Hercegovinu izvršila agresiju danas se ponaša kao da je se ta zemlja niti najmanje ne tiče.

Pomak nabolje Bosni i Hercegovini, rekosmo, mogla bi donijeti samo međunarodna zajednica, ali nitko se u bosanskohercegovačku problematiku više ne želi upuštati. Kreatori »dejtona« ostavili su susjednu državu da istrune, kao da u njoj ne žive ljudi. Bosanskohercegovački političari ne mogu se dogovoriti niti oko najosnovnijih stvari, a kamoli oko ustavnih promjena koje bi od BiH načinili funkcionalnu državu. I što se moglo očekivati? Neredi. Ulica. Bilo je to samo pitanje dana. Što će biti poslije?