Premijer Zoran Milanović smijenio je pomoćnika ministra Branka Šegona. Preko televizije. Kao razlog smjene naveo je da u pomoćnika ministra Šegona više nema povjerenja. Pomoćnik, dakle, više neće biti pomoćnik. I što sad?

  Premijer valjda vjeruje da će otkaz Branku Šegonu umiriti medije koji već tjednima jašu na spomenutoj aferi, ali naprotiv, javnost sad s pravom očekuje i smjenu ministra Slavka Linića. Čovjek je sve vrijeme otvoreno davao podršku svom zamjeniku, dajući na znanje da mu je sasvim prihvatljiva situacija u kojoj državni dužnosnik uzima kredit za privatni posao, i to od institucije na koju, makar neformalno, može imati utjecaja. Za ovakvo držanje Linić je imao formalnog uporišta. Nema zakona koji državnom dužnosniku zabranjuje da uzme kredit za privatni posao, ako mu je taj kredit dodijeljen sukladno uvjetima koji važe i za sve ostale poduzetnike. Da li je Branko Šegon uistinu dobio kredit pod istim uvjetima pod kojim su ga dobili i drugi, odnosno spada li njegov slučaj u područje sukoba interesa – to je imalo utvrditi nadležno povjerenstvo. Premijer je, međutim, odlučio da će sam suditi o »sivoj zoni«. Presudio je, vidimo, da Šegon taj kredit nije smio uzeti pa je u pomoćnika ministra izgubio povjerenje. Sad nam se otvara ovo pitanje: ako je premijer izgubio povjerenje u Šegona, kako može imati povjerenja u Slavka Linića, koji ne vidi nikakav problem u činjenici da državni dužnosnik uzima kredit za svoje poduzeće? Zašto je siva zona prihvatljiva ako je podržava Slavko Linić, a neprihvatljiva ako se u njoj nađe Slavko Šegon? Jasno, Slavko Linić puno je krupnija politička zvjerka od Slavka Šegona. Ukoliko bi ostavku uručio i Slavku Liniću, Milanović bi se suočio s vlastitim porazom, a pritom bi izazvao i nemale potrese u stranci koju vodi.

  Ni jedno ni drugo, međutim, ne bi bilo loše. Što se Milanovićeve stranke tiče, ona je u takvom stanju da bi joj potresi definitivno dobro došli. Najbolje bi socijaldemokratima došao potres koji bi iz fotelje predsjednika oborio samog Milanovića. Što se tiče Vlade, poraz je već zabilježen, samo što to ne piše u jelovniku restorana Tač, rijetkom štivu na koje premijer obraća pažnju. Do slučaja Šegon, posljednji argument koji su takozvani socijaldemokrati mogli dati biračima dokazujući da su bolji od konzervativaca iz HDZ-a bilo je njihovo famozno poštenje. Nakon Šegonove smjene koju je Milanović najavio putem televizije i ostanka Slavka Linića u najužem premijerovom timu valjda nema tog birača koji još uvijek vjeruje u poštenje socijaldemokratske Vlade. Uspjeha kojima bi se mogla pohvaliti biračima SDP-ova Vlada nema. Što je, dakle, ostalo? Ništa. Veliko, gorko ništa. Pesimisti su bili u pravu što se socijaldemokrata tiče. Ova zemlja je krojena po mjeri pesimista i ljubitelja sivih zona.

  Slučaj Šegon dobro je došao i kad su u pitanju iluzije vezane za medijsko polje. Nadali smo se da bi na tom planu socijaldemokrati mogli nešto popraviti. U tom smjeru pokušalo je raditi Ministarstvo kulture, ali akcija je sasječena u samom početku. Netko je odlučio da treba odigrati po starom receptu. Netko na vrhu je procijenio korisnim uortačiti se s medijskom kućom koja svakoj vlasti izlazi u susret. Nije u pitanju velika zavjera, nego prešutni dogovor po receptu neprijatelj moga neprijatelja je moj prijatelj. Milanović je tako prijatelja pronašao u Ninoslavu Paviću, zakulisnom suradniku svakog važnijeg političara na vlasti. Neprijatelj je u ovom trenutku portal Index.hr i njegov osnivač Matija Babić. Nema tog inspektorata koji nije posjetio spomenuti portal. Svaka objava protiv Ministarstva financija na portalu Index.hr iz provladinih krugova praćena je činjenicom da Matija Babić nije državi plaćao davanja koja je morao platiti. U redu, Babić nije plaćao. A da li je davanja redovito plaćao Ninoslav Pavić? Što je to u Pavićevoj medijskoj kući tako važno da je se ide spašavati na sve moguće načine, dok se u isto vrijeme portal Index.hr, čiji su dugovi u odnosu na Pavićeve sitniš, nastoji ugasiti po svaku cijenu? Velika je Pavićeva kooperativnost. Velika je Pavićeva uređivačka politika koja u jeku afere Šegon inzistira na neplaćenom porezu Matije Babića. Velika je Pavićeva spremnost da asistira kad se radnicima umanjuju prava, da prešuti ono što je mudro i probitačno prešutjeti. Sve to još jednom je izišlo na vidjelo zahvaljujući slučaju Šegon, aferi koja je svoj vrhunac dobila u televizijskom obraćanju Zorana Milanovića javnosti, aferi koja je SDP-u iz ruku izbila i posljednju dobru kartu.