Kad je jezik brži od nogu

Ladovina Ladislava Tomičića

Ladislav Tomičić

Foto: Ranko Suvar / CROPIX

Foto: Ranko Suvar / CROPIX

Nismo naučili slušati ljude koji se guraju da nas zastupaju. Da jesmo, prosječan birač shvatio bi da Milan Bandić već 16 godina provodi besramnu politiku, da Tomislav Karamarko prijeti, da Zoran Milanović vara kad svoju vlast u predizbornom vremenu predstavlja kao socijalnu osjetljivu. Rješenja za ovaj problem za sada nema



Kineska poslovica kaže da je jedan jezik brži nego dvije noge. Poslovicama ne treba vjerovati, jer pretendiraju na apsolutnu istinu i ne ostavljaju mjesta promišljanju, ali ova je idealna za uvod u kojem kanimo pokazati kako izgleda kad je jezik brži od nogu ili bolje rečeno od mozga.


U srijedu je bila ta emisija na Radio Sljemenu, zove se Zagrebi po Zagrebu, a gost je bio gradonačelnik zagrebački Milan Bandić. U uvodu Bandića voditelj emisije upita o predstojećim političkim bitkama, a on mu, uz ostalo, odgovori i ovo: »Inače, stvari su kristalno jasne. Gledajte samo zadnja dva mjeseca kako su se svi razletili. Ono što ja radim 16 godina svaki dan, oni rade dva mjeseca prije izbora: ljube bakice, hodaju po placevima, obećavaju po 200 kuna, žicaju od ljudi… To je besramno, to više nema smisla.«


Politika ljubljenja bakica, hodanja po placevima, obećavanja po 200 kuna i žicanja od ljudi uistinu je besramna politika i utoliko je besramnija što se duže provodi, a gradonačelnik Bandić, kako sam reče, provodi je punih 16 godina. U njegovim očima, pak, takva politika besramna je ako se provodi isključivo u predizbornom vremenu. Prema Bandićevom stavu, Hrvatska bi bila puno bolja zemlja da su svi političari, tijekom punih svojih mandata, ljubili bakice, hodali po placevima, obećavali po 200 kuna, žicali od ljudi…  Trećim riječima, Bandićev jezik bio je brži od nogu Usaina Bolta, ali dobro je da je tako, jer i zadnji ignorant dobiva zato priliku da shvati od čega se sastoji Bandićeva politika. U sličnoj poziciji kao Bandić, našao se nedavno Tomislav Karamarko. I njegov jezik bio je brži od Boltovih nogu. Novinari su ga pitali da prokomentira rezultate istraživanja Promocije plus, prema kojima se koalicija takozvane(!) ljevice na dva posto razlike približila takozvanoj(!) domoljubnoj koaliciji, na što je iz Tomislava Karamarka provalio Tomislav Karamarko. – Ja ih tri godine komentiram i ukazujem na falsificiranje tih rezultata. Ne znam s kime će ti ljudi raditi u uređenom društvu kada mi dođemo na vlast, odgovorio je na novinarsko pitanje.  

Dobro je što je Karamarka sila podarila brzim jezikom, jer iz ove izjave čovjek može pročitati sve o načinu funkcioniranja hrvatskih domoljuba njegova kova. Ako ne misliš kao mi, naš si neprijatelj, a ako si naš neprijatelj, onda ćemo te prvom zgodnom prilikom nastojati uništiti. U istoj izjavi, dakako, stoji i neuvijena prijetnja, jer ljudima koji vode spomenutu agenciju zasigurno nije svejedno kad im šef oporbene stranke koja ima izgledne prilike doći na vlast zaprijeti da uskoro neće imati s kim raditi.


Na ovom mjestu parafrazirat ćemo još jednu poslovicu, a ta parafraza kaže da čovjeku treba otprilike dvije godine da nauči govoriti i otprilike 50 godina da nauči slušati. Hrvatski birači svoje političare slušaju tek 25 godina i izgledno je da bi im moglo trebati još 25 godina da nauče slušati ljude koji imaju ambiciju voditi državu. Dok to ne nauče, političke stranke, odnosno njihovi prvaci ljubit će bakice, hodati po placevima, obećavati po 200 kuna, a po potrebi i neuvijeno prijetiti svima koji stanu na put njihovim ambicijama. Sve dok je tako, programi što ih u predizbornim kampanjama predstavljaju političke stranke bit će u potpunosti nevažni. Dok su programi nevažni, još manje će biračima biti važno kako stranke svoje programe, što ih predstavljaju reda radi, namjeravaju realizirati. (Sjetimo se na ovom mjestu Kukuriku Plana 21.

Što je od njega ostalo i kome je danas bitno u kojoj mjeri je realiziran? Tim pitanjem bavit će se isključivo SDP-ovi politički rivali, dok će prosječan hrvatski birač odluku o budućoj vlasti donositi na temelju obilaska placeva i ljubljenja bakica.) Nismo naučili slušati ljude koji se guraju da nas zastupaju.


Da jesmo, prosječan birač shvatio bi da Milan Bandić već 16 godina provodi besramnu politiku, da Tomislav Karamarko prijeti, da Zoran Milanović vara kad svoju vlast u predizbornom vremenu predstavlja kao socijalnu osjetljivu. Rješenja za ovaj problem za sada nema.


Rješenje za ovaj problem, uz ostalo, leži u kvaliteti informiranja.  Kad smo kod toga, recimo i da voditelj emisije u kojoj je Bandić bio gost, gradonačelniku Zagreba nije postavio niti jedno jedino pitanje vezano uz teške optužbe što ih državna tijela Bandiću stavljaju na teret. Sjeća li se još netko tih optužbi? Kad ste zadnji put o njima nešto pročitali?


Da bi bio u stanju donijeti dobru odluku, čovjek bi morao biti dobro informiran, a ucijenjeni mediji ne mogu dobro informirati. Sve dok je tako, ništa nećemo čuti i ništa vidjeti, izuzev obilaska placeva i ljubljenja bakica.        


više vijesti