Na misi u crkvi Gospe hrvatskoga krsnog zavjeta u Kninu, na Dan domovinske zahvalnosti, u prvom redu sjedio je Marko Perković Thompson, a u trećem redu predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Zvonko Kusić. Jasno, nisu oni tako sjeli jer je Marko došao vrlo rano pa uhvatio bolje mjesto.

Tako su bili raspoređeni jer je takva njihova važnost u očima »majke Crkve«. Thompson je prvi red, a predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti je trećerazrednik. Spomenuti prvorazrednik navečer će održati koncert, na kojem će desetke tisuća svojih fanova pozdraviti ustaškim pozdravom Za dom spremni. Iduća tri koncerta neće svirati pred praznim stadionom, jer proslava Dana domovinske zahvalnosti u Kninu samo je naša stvar i međunarodne institucije, sportske i druge, s njom nemaju ništa. Iz blata koje se stranaca ne tiče morat ćemo se vaditi sami, a kako stari stoje, nećemo se izvaditi tako skoro. Istina, nađe se ljudi koji se u tom blatu ne osjećaju ugodno, a imaju taj privilegij da se njihova riječ čuje dalje nego riječ prosječnoga građanina.

Jedna od njih reporterka je RTL televizije Nataša Božić. Za vrijeme direktnog javljanja s glavnog kninskog trga, okupljeni iza reporterkinih leđa počeli su vikati Za dom spremni. Jedan dječačić pritom je dizao ruku na nacistički pozdrav. Reporterka se okrenula i jasno im dala do znanja da takvi uzvici nisu primjereni. Ovakvi uzvici nisu obilježili današnji dan, poručila je svojim gledateljima.

U tom trenutku kolegica Božić nije mogla znati da će prvorazrednik Thompson navečer ponoviti isti pozdrav s pozornice, pred više desetaka tisuća ljudi. Ne može stotinu poštenih i pametnih popraviti što jedna budala može pokvariti, to je od davnina poznato. A budala nam, hvala bogu, ne fali, imamo ih za izvoz. Što je zanimljivo, iste se počesto probiju u red prvorazrednika.

Uzmimo za primjer slučaj iz Slobodne Dalmacije. Novinar Davor Krile napisao je tekst u kojem je korektno najavio riječke razgovore u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca. Najavio je da će tamo o svojim iskustvima iz rata govoriti pet žena različitih nacionalnosti. Prvorazrednici iz uredništva Slobodne Dalmacije objavili su tekst pod naslovom »U Rijeci spremaju kontra-Oluju«.

Prvorazrednici iz uredništa Slobodne objavili su to i na svojoj naslovnici, e kako ne bi prošlo nezapaženo, a dan kasnije angažirali su svoje novinare i da traže reakcije braniteljskih udruga na laž koju su objavili. Reakciju kakvu su, pretpostavljamo, željeli, dobili su nakon održavanja javnih razgovora. Novinar Hrvoje Šimičević dobio je dva puta šakom u glavu. Napadnuta je cijela skupina ljudi koji su gledali razgovore u riječkom HNK. U toj skupini uglavnom su bile žene. Huligani su gađali i kriglama te »četnike« i »četnikuše«, koji su se usudili otići u kazalište. Jesu li prvorazrednici  iz Slobodne Dalmacije sretni zbog reakcija?  Hoće li što poduzeti vlasnik EPH, cijenjeni odvjetnik Marijan Hanžeković, jer je uredništvo njegovih novina zapalilo vatru mržnje? Do sada Hanžeković nije rekao ni riječ. Nismo vidjeli niti ispriku uredništva Slobodne Dalmacije. Prvorazrednici se nemaju običaj ispričavati.

Vratimo se sad u Knin, na proslavu Dana domovinske zahvalnosti. Potpisanom autoru ovo je druga godina kako posjećuje Knin na datum kad obilježavamo početak vojno-redarstvene akcije Oluja. Iz prve ruke tvrdimo, i spremni smo tu tvrdnju poduprijeti fotografijama i argumentima, kninska proslava pretvorena je u godišnji dernek hrvatske desnice. Malo čega dostojanstvenog ima u tamošnjoj predstavi, koliko god mediji farbali nebo i pisali o veličanstvenom koncertu, veličanstvenoj predstavi. Da, to je dernek hrvatske desnice, s Markom Perkovićem Thompsonom kao prvorazrednikom i predsjednikom HAZU-a kao trećerazrednikom. To je dernek na kojem možete kupiti crnu majicu s velikim slovom U na prsima. To je desničarski dernek na kojem možete vidjeti ljude kako dižu ruku na nacistički pozdrav. To je, na koncu, dernek koji baca sjenu na sve žrtve vojno-redarstvene akcije, na one u koje se deklarativno u Kninu zaklinju. Naravno, ne govorimo o srpskim žrtvama. Njih se malo tko usuđuje u Kninu spomenuti.

Srbi su odavno raščovječeni za potrebe ove veličanstvene proslave, a i za druge potrebe. Ne, kninska proslava nije protekla dostojanstveno. Dostojanstvena nije bila niti misa, s kojom smo otvorili ovaj tekst. Na misi su se mogli čuti i zvižduci, namijenjeni onima koje kninski slavljenici smatraju neprijateljima države. Thompson u prvom, HAZU u trećem redu. Zar nam je uistinu to sudbina?