Da provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene Lovro Gavran ima moć smijeniti Papu, Jorge Mario Bergoglio zvani Franjo danas bi Bogu, Katoličkoj crkvi i narodu služio kao kapelan u Jajcu. S obzirom na to da Lovro Gavran nema tu moć, nije mu ostalo drugo nego Franju dočekivati sa širokim osmjehom i na stranicama Svjetla riječi hvaliti se tim susretom.

Ne smeta Lovri Gavranu kad papa Franjo svijetu i gradu poručuje kako Gospa nije direktor pošte, da redovito ostavlja poruke, niti mu smeta što poglavar Katoličke crkve daje do znanja da Gospu u Međugorju najbolje i najčešće vide oni koji su ta viđenja pretvorili u unosan posao, koji će im omogućiti da kroz ovu dolinu suza prođu ne skidajući smiješak s lica.

Kad je o Međugorju i tamošnjim »ukazanjima« na isti način kao danas papa Franjo jučer govorio fra Drago Bojić, Lovro Gavran ga je smijenio s mjesta glavnog urednika Svjetla riječi, oduzeta mu je katedra na Franjevačkoj teologiji, da bi istinoljubivi fratar bez dlake na jeziku na koncu bio otpravljen za kapelana u Jajce, pod prijetnjom isključenja iz franjevačkog reda. Sve ove sankcije provincijal Gavran proveo je u skladu sa željama Hercegovačke franjevačke provincije, koja skače na zadnje noge čim se netko usudi progovoriti koju logičnu i racionalnu o međugorskom ekonomskom i vjerskom čudu.

Par godina prije nego se o redovitim međugorskim »ukazanjima«  (dođi u pet do pet, sigurno ću doći ovaj put) izjasnio papa Franjo, Drago Bojić je upozorio da »ozbiljna vjera – osobna, i racionalna i osjećajna, ali tiha, nenametljiva, intimna vjera – razlikuje od vjere spektakla, opsjena, patološki opterećene tijelom, čaranjima i gatanjima«.

– Papa Ivan Pavao II. je napravio više za Hrvate od svih papa prije njega. A znate zašto je to tako? Jer su svi pape prije Ivana Pavla II. bili Talijani, tj. obični talijanski fašisti koji su tako gledali i odnosili prema Hrvatima i Hrvatskoj. Nažalost i ovaj papa je Talijan kojeg su nam podvalili pod Argetinca. Dužnost Hrvata i Hrvatske je od svakoga pape zahtijevati standarde odnosa prema nama kakve je postavio Ivan Pavao II., piše ogorčeni komentator.

Navedena izjava može se tumačiti kao karikaturalni izraz jednog stava, koji u međugorsko čudo nikakve sumnje nema, a u vjeru drži neodvojivom od nacionalne pripadnosti, što, dakako, nije samo hrvatski specijalitet.

Ljudi koji zagovaraju navedene i slične stavove u papi danas vide daidžu, a u njegovim opaskama u Međugorju još jednu zavjeru protiv svega što je hrvatsko, koja se, evo, kuje čak i po vatikanskim hodnicima. Nema tu previše mjesta za logiku i racio, jer ako vidjelice kažu da će se ukazati u dva sata, onda će se ukazati u dva sata. Uostalom, zar bi toliki ljudi dolazili u Međugorje bezveze. Nešto tamo sigurno ima, da nema ništa ne bi nikog ni bilo. A za to što u Međugorju ima onome tko je ga je vidio i svijetu otkrio valjalo bi dati Nobelovu nagradu. Za ekonomiju, razumije se.