Vječito ponavljanje istog, na to smo čini se osuđeni. Te presude čovjek naročito postaje svjestan ako mu je posao pratiti dnevne vijesti. U tom smislu, da parafraziramo Eliota, proljeće je najokrutnije doba godine. Na proljeće se Hrvatska sjeća Jasenovca i Bleiburga. Ne sjećamo se da je prošla jedna jedina godina bez natezanja oko obilježavanja tih godišnjica. Tako je i ove godine. Vječito ponavljanje istog, a razlike su tek u nijansama.

Iako smo prilično uvježbani u natezanju povijesti, Pavelića je, ipak, nemoguće nategnuti do mjesta vođe hrvatskih antifašista.   

  Kako bilo, Jasenovac i Bleiburg stalan su zalog za podjelu pa već u veljači možete na papiru skicirati sve što će se u travnju događati. Od godine do godine, razlike su u nijansama. Slično je i s političkim kretanjima u Republici Hrvatskoj. Do sad je bilo ovako: »najdomoljubnija stranka«, Hrvatska demokratska zajednica, u vrijeme svoje vlasti napravi nered kakav ne bi napravio ni slon u staklarni. Vladavinu ove stranke prati pljačka upravo nevjerojatnih razmjera, svaki puta do sada bilo je tako, a zatim, kad HDZ-ov kriminal svima počne izlaziti na uši, slijede četiri godine slabo sposobnog SDP-a, koji, kao, nešto pokušava popraviti, ali već na kraju prvog mandata ih malo tko očima može gledati. U trećoj i četvrtoj godini mandata navodnih socijaldemokrata počinju prosvjedi s busanjem u domoljubna prsa, pojavljuju se berači kestena ili šatoraši u maskirnim uniformama, nadugo i naširoko se govori o Jugoslaviji. U predizbornoj godini dogodi se nekoliko prosvjeda, autobusi dovoze ljude iz svih krajeva Hrvatske u Zagreb, maše se zastavama i pjevaju se budnice. Sve je to uvertira u izbore, na kojima »najdomoljubnija stranka« osvaja vlast i opet sve po starom. Vječito vraćanje istog.   

  Ništa drugačije nije niti s našim velikim aferama, pljačkama koje se mjere u iznosima od kojih staje dah. Ovih dana ponovo je u fokusu Hypo banka. Glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan, mrtav ozbiljan, kaže da postoje naznake da su u tu aferu umiješani i neki ljudi iz Hrvatske. Tko bi rekao? Istina, svi državljani i državljanke ove zemlje, osim valjda Glavnog državnog odvjetnika, za takve naznake znaju već godinama, ali nismo vidjeli da se netko njima ozbiljno pozabavio. Da nije austrijske istrage o ovoj aferi, možete biti sigurni da o njoj ovih dana ne bi čitali i slušali. Ovdašnji je čovjek kao zlatna ribica, iz glave mu već danas ispari ono što se dogodilo jučer, a kamoli ono što se dogodilo kad se »domoljubno-kriminalna bratija« bogatila uz pomoć Hypo banke, a uglavnom na štetu javnih dobara koja pripadaju svim građanima i građankama. Nije ovo ni prvi ni zadnji put da čitamo o aferi Hypo. Čitali smo ranije, a čitat ćemo i ubuduće. Izgledno je da će mediji o tome informirati čak i našu djecu i unuke.

Mislite li da pretjerujemo, nemojte zaboraviti da je prije nekoliko mjeseci bila aktualna afera INA, iz 80-ih godina prošlog stoljeća. Naprosto, postoje veliki problemi ove zemlje koji nikad nisu riješeni pa se oni vraćaju kao bumerang. I svaki put u te probleme blenemo kao tele u šarena vrata, valjda jer smo zaboravili da smo o njima pričali jučer i prošle godine i prije deset godina. Prognoze je nezahvalno davati, ali evo jedne kratkoročne i par dugoročnih: iduće godine ponovo ćemo u medijima imati kontroverze oko Jasenovca i Bleiburga. Za osam godina s vlasti ćemo smijeniti HDZ, govoreći pritom o pljački velikih razmjera u režiji nekih od dužnosnika »najdomoljubnije stranke«. Za dvanaest godina govorit ćemo o Jugoslaviji, imat ćemo prosvjede na ulicama, a o vlasti će se govoriti da mrzi sve što je Hrvatsko. U međuvremenu ćemo često govoriti o pljačkanju države u privatizaciji, a još češće o aferi Hypo. Živi bili pa vidjeli.