Vlade su godinama drhtale uoči objave svjetskih ljestvica konkurentnosti, bojeći se da će njihova država pasti na rang-listi. Međutim, stvari su se od početka pandemije promijenile i te su ljestvice – a najpoznatije su one iz Svjetske banke i Svjetskog gospodarskog foruma – postale manje važne.

Stoga i jučer objavljena ljestvica konkurentnosti Instituta za poslovno upravljanje iz Lausanne – prema kojoj se Hrvatska nalazi pri dnu, na 59. mjestu od 64 promatrane države – stanarima u Banskim dvorima vjerojatno neće izazvati besane noći. Imaju većih nevolja.

Smisao je tih ljestvica pružiti (stranim) investitorima informaciju u koju se državu više isplati ulagati. No, oduvijek je bilo pitanje prema kojim se kriterijima prave te ljestvice i nisu li njihovi tvorci pristrani.

Zemlje s najbržim gospodarskim rastom u svijetu, poput Kine, Indije i Brazila, privlačne su investitorima, ali su godinama bile smještene u donju polovinu ljestvice. A neke koje su se penjale prema vrhu, poput Gruzije i Sjeverne Makedonije, nisu uspijevale privući bitno više ulagača.

Da su kriteriji rastezljivi, potvrdila je poznata lista »Doing Business«, koja se lani uopće nije pojavila – zbog skandala. Svjetska banka suspendirala je svoju ljestvicu nakon što se otkrilo da su bančini ljudi manipulirali podacima za Kinu, Saudijsku Arabiju, Ujedinjene Arapske Emirate i Azerbajdžan. Činovnici banke, kako je sama objavila, bili su »pod neprimjerenim pritiskom iz uprave da mijenjaju položaj zemalja« na ljestvici.

Cijela vojska kritičara godinama upozorava da je stvaranje ljestvica konkurentnosti štetno. Države se međusobno utrkuju i podmeću si noge kako bi se što više omilile kapitalu, zauzimanjem što boljeg položaja na rang-listi.

Pritom iz godine u godinu povećavaju povlastice investitorima, a zanemaruju ostale društvene ciljeve. Udovoljavanje ulagačima pridonijelo je razbijanju socijalne kohezije, nanijevši i štete okolišu.

Primjerice, Indija se popela na ljestvici nakon rezanja korporativnog poreza i smanjenja izdvajanja za mirovine. Svjetska banka nagradila je Mađarsku zbog rezanja socijalnih doprinosa, a Gruzija, koja je te doprinose skresala, popela se 2019. na ljestvici »Doing Business« na sedmo mjesto od 190 zemalja.

Vijetnam i Gvatemala nagrađeni su zbog ukidanja naknada poslodavcima za zaštitu okoliša, a Boliviji je pogoršan položaj na ljestvici jer je povećala socijalne doprinose. Mnoge zemlje, dodaju kritičari, poduzimaju reforme samo zato da bi popravile rang, a Ruanda je osnovala i posebno ministarstvo radi penjanja na ljestvici.

Gledajući tu nezdravu utrku, oko 350 građanskih udruga, sindikata, akademika i bivših djelatnika UN-a zatražilo je proljetos od Svjetske banke da trajno ukine ljestvicu »Doing Business«.

Instituciju kojoj je primarna zadaća uklanjanje siromaštva u svijetu upozorili su da njezina ljestvica pridonosi pogoršavanju nejednakosti, ne samo imovinskih, već rasnih i rodnih. Te rang-liste, kažu, otežavaju i mobilizaciju nacionalnih ekonomskih resursa.

Najveći udarac, pak, ljestvice konkurentnosti dobile su od američkog predsjednika Joea Bidena. Njegova je administracija proljetos počela stvari okretati na glavu, pokrenuvši države na povećavanje minimalnog poreza na velike kompanije, želeći zaustaviti »utrku prema dnu« koju zemlje međusobno vode udvarajući se korporacijama.

Dosadašnja utrka u davanju povlastica kompanijama osiromašila je sve narode i države, što je loše, jer vlade danas trebaju više novca za liječenje krize, ne samo ekonomske već zdravstvene i klimatske.

Pandemijski šok pokazao je da vlade više ne mogu svoje djelovanje podrediti interesima korporacija i njihovih profita, kao što to sugeriraju ljestvice konkurentnosti. Tvorci tih ljestvica vjerojatno će ih dalje objavljivati, ali izvjesno je kako je to njihov labuđi pjev.

Većinu ljudi, koja nije imala nikakve koristi od ljestvica konkurentnosti, danas zanima kada će se zemlje u svijetu početi utrkivati za veću produktivnost, veće plaće, za bolju zdravstvenu, socijalnu i klimatsku zaštitu.