Da mi je netko prije deset godina rekao da ću se ovoliko veseliti tome što će ove godine pulski Sajam knjiga biti u znaku stripa, ne bih mu vjerovala.

  Ne ponosim se ovim, ali reći ću: bila sam među onima koji elitistički i s visoka gledaju na strip, ne računaju ga u »pravu umjetnost« i vide samo podbačaje u pokušajima da se dobar crtež spoji s dobrom pričom. Danas mislim drugačije.

  Uskoro će doći vrijeme za rekapitulaciju tekuće kulturne godine. Književna produkcija bila je podosta anemična, nije se pojavilo značajnije djelo koje može konkurirati za mjesto u kanonu. Ali u području stripa dobili smo veličanstveno djelo – »Zemlju otaca« koja će biti predstavljena baš u Puli. S razlogom: to je knjiga godine. U njoj je Nina Bunjevac, koja živi i radi u Kanadi, ispisala i iscrtala svoju obiteljsku priču – temelj joj je biografija njezina oca koji je pedesetih godina kao vojno lice prebjegao iz Jugoslavije u Kanadu i ondje se pridružio skupini Nikole Kavaje, tajnoj srpskoj terorističkoj organizaciji čiji je cilj bio oboriti vladu u Jugoslaviji atentatom na Tita i podmetanjem bombi u jugoslavenskim konzulatima i ambasadama u Americi. Ninin otac poginuo je 1976. u nerazjašnjenoj eksploziji u Torontu, a strip prati sve te dramatične događaje u ambicioznom autobiografskom djelu koje je izvorno objavljeno kod uglednog izdavača »Cape Graphic/Random House«, dok ga je u Hrvatskoj objavila kuća »2×2« koja je ovogodišnji partner Sajma u Puli. Osim što je zapanjujuće vješta i inovativna crtačica, Nina Bunjevac je i sjajna pripovjedačica. Irena Jukić Pranjić, koja je stekla titulu »ambasadorice stripa« nakon što je uredila antologiju »Ženski strip na Balkanu«, kaže da uspješan spoj moćnog stripa i priče nije rijedak.

  – Strip je u svojoj formi spoj riječi i slike te obogaćuje i jedno i drugo. Ne samo da postoje brojne suradnje književnika i strip-stvaratelja, već i sami autori stripa često odlično pišu. Navedimo za primjer Sonju Gašperov koja je za svoju zbirku »Cyber Zoo« nagrađivana; Zvonka Todorowskog koji je karijeru počeo kao strip-crtač i nakon tog napisao nekoliko knjiga koje su odmah postala lektirna djela, pa Radovana Domagoja Devlića i Darka Macana.

  U Laubi je preksinoć predstavljen još jedan bitan strip – »Parisian Nightmares« Stipana Tadića koji je, kao i Nina Bunjevac, diplomirao slikarstvo. No, još je zanimljivije to što su u devetu umjetnost uspjeli ugraditi bolju književnost i moćnije pripovijedanje nego bilo koje prozno djelo objavljeno ove godine. Zato je plima stripa u Puli dobro tempirana: nakon što je strip dobio priznanja likovnog miljea izlaganjem u galerijama, sad je prigrljen i od književne scene i s margine izvučen na svjetlo reflektora. S pravom!