Nezavisni vijećnik Hrvoje Burić nedavno je u Gradskom vijeću prozvao riječki HNK Ivana pl. Zajca zbog navodne netransparentnosti i vrlo visokih honorara gostujućih umjetnika, navodeći da mu traženi podaci o visinama honorara nisu dostavljeni temeljem pravilnika Kazališta o tajnosti podatka. Ubrzo je stiglo reagiranje iz riječkog HNK-a, koji se pozvao na pravilnik koji je donijela bivša uprava Nade Matošević, uz suglasnost tadašnjeg predsjednika Kazališnog vijeća.

U odgovoru Buriću riječki HNK navodi i da je netočno da od nadležnih institucija skriva troškovnike, pa tako i honorare bilo kojeg angažiranog umjetnika, jer se sve može provjeriti u Ministarstvu kulture kojemu Kazalište podnosi detaljne financijske izvještaje. Iz samo njemu poznatih razloga, Hrvoje Burić optužio je riječko Kazalište i Grad Rijeku za rastrošnost, uz tvrdnje da mu nisu dostavili tražene podatke o visinama honorara za gostujućeg finskog dirigenta Villea Matvejeffa i opernu umjetnicu Dunju Vejzović, te je naveo da su ti iznosi, prema njegovim saznanjima, »višemilijunski«.

U ovom slučaju pravilnik riječkog HNK-a o tajnosti podataka, koji je donijela bivša intendantica, ipak je možda problematičan. Ovim povodom kontaktirali smo Snježanu Banović, dobru poznavateljicu kazališnih prilika. Na pitanje kakva je po tom pitanju praksa u Hrvatskoj, Europi i svijetu, Banović odgovara:

»Praksa je jedino da ne postoji poslovna tajna u javnim kazalištima i općenito javnim ustanovama. Svi podaci moraju biti dostupni javnosti, to jest poreznim obveznicima. Ono što je dodatna obveza pravnih osoba je da imaju kriterije za isplatu honorara, to je isto strogo propisano od strane osnivača i kontrolirano od strane boardova, odnosno Vijeća. Usto, u većini europskih zemalja u tim boardovima obavezno sjede ljudi iz Ministarstva financija koji, jasno, brinu o interesu poreznih obveznika. Mi smo svemirskim miljama udaljeni od takvog, posve logičnog razmišljanja. Ne postoji slučaj (barem ga ja ne znam) kojim bi (samo)voljom uprave mogao biti proglašen institut poslovne tajne u nacionalnim kazalištima«.

Budući da dosta radi u inozemstvu, redatelja Olivera Frljića upitali smo kakva su njegova iskustva po tom pitanju, a on nam je kazao da nije bio u situaciji da je netko pitao za visinu njegova honorara. Kod nas je Hrvoje Burić ipak postavio takvo pitanje, čija se pozadina može protumačiti prije svega kao politička. Riječki HNK pak ima svoje argumente zašto javno nije obznanio tražene podatke, no o pravilniku Kazališta o tajnosti podatka ipak bi trebalo razmisliti.