Palach još ne radi, a kad će, ne zna se. Nešto kao Đekna, uvijek na samrti, ali nikako da umre. Nedajbože to prizivati, Rijeka bi bez Palacha uistinu bila puno siromašniji grad i tako zbrčkanog identiteta. Nerealiziranoj kao lučkom, industrijskom ili turističkom gradu, ostaje joj rokenrol. A tome je Palach zapravo oduvijek davao značajan doprinos, pa sadašnju rupu u gradskoj alternativnoj kulturnoj ponudi, otkako su mu vrata zatvorena, osjeća i mlado i staro. 

   No konačno je potpisan ugovor između Grada i novog upravitelja, Saveza udruga Molekula. Dugo se na to čekalo, ponajviše zato što se ekipa iz Molekule opravdano željela osigurati da će Grad uložiti novce u prijeko potrebno renoviranje prostora. A to je zapravo sukus novog modela upravljanja, budući da Palach više ne ide komercijalnom zakupcu s povlaštenom najamninom, nego SU-u Molekula, Studentskom kulturnom centru i ugostitelju koji će najam prostora uplaćivati u kasu za program, dakle povratno Molekuli. 

   Ti novci bi na godišnjoj razini mogli iznositi i do 200.000 kuna, čemu se mogu pribrojiti i novci koje će udruge iz Molekule dobivati na Javnim potrebama u kulturi, sponzorska sredstva i novac od prodanih karata. Sve to nije puno, ali u okolnostima radikalnog rezanja novca u kulturi nije ni malo. Naravno, pod uvjetom da je prostor prikladno obnovljen. 

   Činjenica zapravo jest da takve uvjete nemaju drugi, komercijalni klubovi u gradu i da je njima Palach na neki način nelojalna konkurencija, budući da će zbog svih gradskih subvencija, zakupac ugostiteljskog dijela moći ponuditi i nešto niže cijene pića. A s druge strane, valja razumjeti i ekipu iz Molekule i siromašnog SKC-a, od kojih će se tražiti javno relevantan, kontinuirani program sa, za to, ipak skromnim sredstvima. Rekao bi čovjek: pat-pozicija. 

   A što kad se u jednadžbu uvrste još i Filodrammatica i derutno Marganovo? Jer ne zaboravimo, Molekula je na upravljanje osim Palacha dobila i ova dva prostora s njihovim zahtjevima. Marganovo, na primjer, u toliko je lošem stanju da će bez hitnih ulaganja doslovno propasti. No i bez obzira na to, veći je problem upravljanje i punjenje programima. Tko će to raditi? Predsjednik SU-a Molekula zaposlen na pola radnog vremena? 

   Onome tko je bio i blizu takvih projekata jasno je da bez menadžera koji će to koordinirati možemo očekivati puno nerealiziranih potencijala. I Palach je dovoljno veliki zalogaj za ekipu koja ga je dobila na upravljanje, a koja nema iskustva s takvim poslom. Ali računajmo na entuzijazam. Gdje su tu onda još Filodrammatica i Marganovo? Ono što će ostati u toj jednadžbi za rješavanje u bliskoj budućnosti, kad se riješe infrastrukturni problemi, jest nalaženje modela za zapošljavanje koordinatora koji će tome biti potpuno posvećen, vremenom, iskustvom i znanjem.