Zoran Milanović nije jučer mogao odoljeti da ne prigovori kako korona stožer donosi odluke, ali za očekivati je da će u ovoj kritičnoj situaciji Pantovčak i Markov trg udružiti snage
Andrej Plenković dobio je jučer mandat i za tjedan dana imat ćemo novu Vladu. A ona definitivno neće imati sto dana poštede koji se uobičajeno daju svakoj novoj ekipi koja uđe u Banske dvore.
Razlozi tome su što se radi o manje-više istoj ekipi koja je zemlju vodila zadnje četiri godine, ali još važnije, što ona u ljeto 2020. preuzima zemlju na korak do teške gospodarske krize i pada BDP-a od desetak posto.
Okrugle godine i razdoblje oko njih kao da je fatalno za Hrvatsku. Kada su se 1990. dogodile demokratske promjene, društvena se energija nije mogla fokusirati na tranziciju gospodarstva, već na organiziranje otpora velikosrpskoj agresiji. Ivica Račan i njegova Vlada preuzeli su Hrvatsku 2000.
Opet se puno očekivalo, ali se njihov glavni angažman morao usredotočiti na sociološki eksperiment zvani Haški sud. Nije bio rat, ali opet daleko od normale. Račan je zbog toga i izgubio sljedeće izbore. Neke gospodarske reforme su započele, ali s njima i veliki val vanjskog zaduživanja. Na tim je osnovama BDP počeo rasti, ali je to samo prikrivalo svu trulost hrvatskog gospodarskog modela.
Ali opet, očekivanja su bila velika. Optimizam je rastao. A onda se dogodila još jedna kataklizma, ovaj put svjetska. Financijska kriza svom je snagom udarila Hrvatsku 2009., a kumulativni pad BDP-a bio je u toj i sljedećih nekoliko godina čak 11,2 posto. Vlada Jadranke Kosor u prvim je mjesecima svog mandata napravila nekoliko hrabrih i dobrih poteza, ali je ponajviše zbog otpora unutar vlastite stranke stala na tome. Od toga je prošlo desetak godina i nekako smo se oporavili.
Da bismo opet bili u situaciji da će se nova Vlada opet suočiti s padom BDP-a od deset posto. I da smo opet nespremni. I da nam je opet vanjski faktor, čudan virus iz Kine, razotkrio koliko toga ne valja u ovoj državi. Druga Plenkovićeva Vlada bit će suočena s izazovima koji se možda mogu mjeriti s onima s početka devedesetih. Ali postoje i one otrcane, ali istinite poslovice i narodne mudrosti, od – na muci se poznaju junaci, do one da svaki problem omogućava rješenja koja prije nisu bila moguća.
Otprilike je jasno što bi ova ekipa trebala napraviti. Stvoriti uvjete za reindustirjalizaciju zemlje. Koliko će to biti teško, pokazuje jučerašnja vijest da njemački Meggle gasi 160 radnih mjesta u osječkoj mljekari. Ali taj se trend mora preokrenuti. Reforma pravosuđa, sređivanje zemljišnih knjiga, pojednostavljivanje postupaka, svođenje korupcije na barem podnošljivu mjeru – sve bi to dovelo da se poveća domaće i strano investiranje u domaće proizvodne pogone.
Mađarska jest crna ovca Europe koju njemačka kancelarka stalno kritizira, ali to nije spriječilo Audi da tamo otvori valjda sad već četvrtu tvornicu automobila ili dijelova za njih. Kod nas nisu ni jednu. Vlada, naravno, tvornice ne može otvarati, ali može i mora stvoriti uvjete da to rade drugi.
Na koljenima je i poljoprivreda. S nastupom korona krize iz Vlade su dolazile naznake da je sada razvidno da zemlja mora biti samodostatna u nekim strateškim poljoprivrednim proizvodima. Sada to nije. Nije baš ni jasno kako se to namjerava napraviti kada su najveća domaća prehrambena tvrtka i veliki dio slavonske zemlje u rukama čudnih fondova.
Tu je i ulazak u eurozonu koji se tretira kao tek jedna u nizu integracija koja se mora odraditi, iako će on sudbinski odrediti gospodarsku sudbinu zemlje. Zoran Milanović nije jučer mogao odoljeti da ne prigovori kako korona stožer donosi odluke, ali za očekivati je da će u ovoj kritičnoj situaciji Pantovčak i Markov trg udružiti snage.
Kako će se Vlada nositi sa svim tim izazovima, vidjet će se u sljedećim godinama. Ako bi čovjek bi fatalist, onda bi mogao reći da bi se njena uspješnost mogla mjeriti na sljedeći način. Kada nam se tamo negdje oko 2030. opet nešto sruši na glavu – nova svjetska financijska kriza, najnovija pandemija ili možda najezda skakavaca – a domaći nam BDP ne padne za deset, kako je to kod nas u takvim slučajevima već uobičajeno, nego samo jedan posto, to bi značilo da je ova nova Vlada ipak napravila dobar posao na dovlačenju Hrvatske iz 20. u 21. stoljeće.
Ali, šalu na stranu. Kako god tko glasao ili ne glasao 5. srpnja, i što god mislio o Plenkoviću i njegovim ministrima, ipak ovoj Vladi treba poželjeti da nekim čudom istovremeno reformira zemlju i izvuče je iz krize. U suprotnom, ne piše nam se dobro.
UVODNIK
Kriza može biti i velika šansa
Zlatko Crnčec
17. srpanj 2020 19:56
Foto Reuters
Zoran Milanović nije jučer mogao odoljeti da ne prigovori kako korona stožer donosi odluke, ali za očekivati je da će u ovoj kritičnoj situaciji Pantovčak i Markov trg udružiti snage
Andrej Plenković dobio je jučer mandat i za tjedan dana imat ćemo novu Vladu. A ona definitivno neće imati sto dana poštede koji se uobičajeno daju svakoj novoj ekipi koja uđe u Banske dvore.
Razlozi tome su što se radi o manje-više istoj ekipi koja je zemlju vodila zadnje četiri godine, ali još važnije, što ona u ljeto 2020. preuzima zemlju na korak do teške gospodarske krize i pada BDP-a od desetak posto.
Okrugle godine i razdoblje oko njih kao da je fatalno za Hrvatsku. Kada su se 1990. dogodile demokratske promjene, društvena se energija nije mogla fokusirati na tranziciju gospodarstva, već na organiziranje otpora velikosrpskoj agresiji. Ivica Račan i njegova Vlada preuzeli su Hrvatsku 2000.
Opet se puno očekivalo, ali se njihov glavni angažman morao usredotočiti na sociološki eksperiment zvani Haški sud. Nije bio rat, ali opet daleko od normale. Račan je zbog toga i izgubio sljedeće izbore. Neke gospodarske reforme su započele, ali s njima i veliki val vanjskog zaduživanja. Na tim je osnovama BDP počeo rasti, ali je to samo prikrivalo svu trulost hrvatskog gospodarskog modela.
Ali opet, očekivanja su bila velika. Optimizam je rastao. A onda se dogodila još jedna kataklizma, ovaj put svjetska. Financijska kriza svom je snagom udarila Hrvatsku 2009., a kumulativni pad BDP-a bio je u toj i sljedećih nekoliko godina čak 11,2 posto. Vlada Jadranke Kosor u prvim je mjesecima svog mandata napravila nekoliko hrabrih i dobrih poteza, ali je ponajviše zbog otpora unutar vlastite stranke stala na tome. Od toga je prošlo desetak godina i nekako smo se oporavili.
Da bismo opet bili u situaciji da će se nova Vlada opet suočiti s padom BDP-a od deset posto. I da smo opet nespremni. I da nam je opet vanjski faktor, čudan virus iz Kine, razotkrio koliko toga ne valja u ovoj državi. Druga Plenkovićeva Vlada bit će suočena s izazovima koji se možda mogu mjeriti s onima s početka devedesetih. Ali postoje i one otrcane, ali istinite poslovice i narodne mudrosti, od – na muci se poznaju junaci, do one da svaki problem omogućava rješenja koja prije nisu bila moguća.
Otprilike je jasno što bi ova ekipa trebala napraviti. Stvoriti uvjete za reindustirjalizaciju zemlje. Koliko će to biti teško, pokazuje jučerašnja vijest da njemački Meggle gasi 160 radnih mjesta u osječkoj mljekari. Ali taj se trend mora preokrenuti. Reforma pravosuđa, sređivanje zemljišnih knjiga, pojednostavljivanje postupaka, svođenje korupcije na barem podnošljivu mjeru – sve bi to dovelo da se poveća domaće i strano investiranje u domaće proizvodne pogone.
Mađarska jest crna ovca Europe koju njemačka kancelarka stalno kritizira, ali to nije spriječilo Audi da tamo otvori valjda sad već četvrtu tvornicu automobila ili dijelova za njih. Kod nas nisu ni jednu. Vlada, naravno, tvornice ne može otvarati, ali može i mora stvoriti uvjete da to rade drugi.
Na koljenima je i poljoprivreda. S nastupom korona krize iz Vlade su dolazile naznake da je sada razvidno da zemlja mora biti samodostatna u nekim strateškim poljoprivrednim proizvodima. Sada to nije. Nije baš ni jasno kako se to namjerava napraviti kada su najveća domaća prehrambena tvrtka i veliki dio slavonske zemlje u rukama čudnih fondova.
Tu je i ulazak u eurozonu koji se tretira kao tek jedna u nizu integracija koja se mora odraditi, iako će on sudbinski odrediti gospodarsku sudbinu zemlje. Zoran Milanović nije jučer mogao odoljeti da ne prigovori kako korona stožer donosi odluke, ali za očekivati je da će u ovoj kritičnoj situaciji Pantovčak i Markov trg udružiti snage.
Kako će se Vlada nositi sa svim tim izazovima, vidjet će se u sljedećim godinama. Ako bi čovjek bi fatalist, onda bi mogao reći da bi se njena uspješnost mogla mjeriti na sljedeći način. Kada nam se tamo negdje oko 2030. opet nešto sruši na glavu – nova svjetska financijska kriza, najnovija pandemija ili možda najezda skakavaca – a domaći nam BDP ne padne za deset, kako je to kod nas u takvim slučajevima već uobičajeno, nego samo jedan posto, to bi značilo da je ova nova Vlada ipak napravila dobar posao na dovlačenju Hrvatske iz 20. u 21. stoljeće.
Ali, šalu na stranu. Kako god tko glasao ili ne glasao 5. srpnja, i što god mislio o Plenkoviću i njegovim ministrima, ipak ovoj Vladi treba poželjeti da nekim čudom istovremeno reformira zemlju i izvuče je iz krize. U suprotnom, ne piše nam se dobro.