Piše Tihana Tomičić

Kraj jedne ere

Tihana Tomičić

Foto Screenshot

Foto Screenshot

Umjesto da 2020. godina bude kruna njegove karijere i prilika za častan uzmak, sudbina ga nije htjela i Obersnel će 2020. godinu završiti prisilnim povlačenjem s političke scene

placeholder


Kad je pristao biti kandidat na listi svoje stranke za Sabor, riječki gradonačelnik Vojko Obersnel vjerojatno se nadao nastavku političke karijere, i to na nacionalnoj sceni. Sada već bivši predsjednik stranke Davor Bernardić mu je međutim zapaprio; stavio ga je tek na 13. mjesto, i to u konkurenciji s velikim favoritom Peđom Grbinom i veteranom Željkom Jovanovićem, pa su se glasovi podijelili, i Obersnel nije prošao.


Sve je to korespondiralo s još dva paralelna događaja: korona krizom koja je naprosto uništila projekt EPK, kao i mnoge druge diljem svijeta, te odlukom samog Obersnela da se povuče iz daljnje bitke za vođenje Grada Rijeke.


Kao što je još otpočetka ovog mandata govorio da se vjerojatno neće više natjecati za gradonačelnika, sada je to i ponovo potvrdio jučer u jednoj od izjava.




Tako se dogodilo da mu se karte jednostavno nisu dobro posložile. Umjesto da 2020. godina bude kruna njegove karijere i prilika za častan uzmak, sudbina ga nije htjela i Obersnel će 2020. godinu završiti prisilnim povlačenjem s političke scene – osim ako se 26. rujna ne kandidira za neku od drugih nacionalnih funkcija u SDP-u, a to je teško vjerovati.


No, u Rijeci bilježimo kraj njegove karijere. A to sigurno nije sasvim ugodna spoznaja za njega – zato gubi živce, viče ne samo na svoje suradnike, nego i oporbene vijećnike, predsjednika Gradskog vijeća i sve druge redom.


Najbolnije mu je pitanje, na koje redovito eksplodira, sudjelovanje supružnika njegovih suradnika iz gradske uprave na javnim natječajima, i oko EPK, i ranije nekim drugima. No, nakon što su podnesene kaznene prijave za dio natječaja u projektu EPK, stvar je eskalirala i fitilj je postao sve kraći.


Ali, poruka birača 5. srpnja bila je jasna – Obersnelovo vrijeme prolazi, i da bi SDP pokušao ponovo ostvariti pobjedu na izborima za gradonačelnika i Gradsko vijeće, to će morati biti neki novi ljudi.


Vjerojatno zamjenik Marko Filipović, koji će dobiti i podršku novog kandidata za šefa stranke Peđe Grbina, a možda i netko drugi iz vodstva stranke, ako se za to stvore uvjeti u Gradskom odboru SDP-a.


Kako je jučer rekao potpredsjednik stranke – govoreći pritom i o sebi i svojoj kandidaturi za mjesto šefa stranke – vrijeme je za smjenu generacija.


Za naklonost birača u Rijeci sad će se na izborima 2021. godine boriti neki sasvim novi ljudi. Svi su oni izrasli ispod Obersnelova kaputa, njegov su osobni izbor ili pak kompromisni suradnici, s kojima je paktirao da bi se otvoreni rat odgodio.


Svi ti mladi lavovi zapravo su u niskom startu za borbu za prevlast u SDP-u Rijeke, dosad su sa strahopoštovanjem prema Obersnelu strpljivo šutjeli, no pravo stanje u stranci zapravo će se vidjeti upravo u trenutku kad Gradski odbor SDP-a bude glasao o budućem kandidatu za gradonačelnika.


Utoliko, riječki, pa i županijski SDP, bit će presudno važni za ukupnu sliku SDP-a, jednako kao što će lokalni izbori 2021. baš u Rijeci i PGŽ-u biti prijelomni za cijeli SDP. Ako se tu ne uspiju naći nove snage, ako tu birači ne ostanu vjerni stranci kao što su bili sva ova desetljeća, tada SDP više nema šansu za oporavak.


A preduvjet za to upravo je odlazak starih kapitalaca tipa Vojko Obersnel, mada on već podrugljivo komentira da neće valjda dječji vrtić voditi stranku. To se jednako odnosi i na ostatak stranačkog vodstva na Ibleru, gdje bi neki »kadrovi« jednostavno trebali prepustiti teren mlađim snagama, jer su odradili svoju dionicu.


Ukratko, ako SDP na lokalnim izborima 2021. više ne uspije pobijediti u Rijeci, tada to neće biti samo kraj Obersnelove ere, nego zacijelo i čavao u lijes SDP-u u cjelini.


I ovi izbori za Sabor 5. srpnja pokazali su da je najjači bazen birača te stranke i dalje Rijeka i 8. jedinica – ako se ni tu ne dokaže na izborima 2021., SDP može polako zatvoriti butigu.