Korupcija se obično definira kao nezakonito korištenje društvenog i državnog položaja radi stjecanja osobne koristi. U praksi se ona pojavljuje najčešće kao potkupljivanje državnih službenika, iznuđivanja novca, nepotizam ili pronevjera. Korupcija je također mentalna, moralna i kulturna činjenica. Stoga se po nekima korupcija definira kao »moralna pokvarenost«.

​Trošak za društvo koji nastaje kao posljedica koruptivnih radnji je ogroman. Organizacija Global Financial Integrity u svome izvješću za 2017. godinu, procjenjuje da su se nezakoniti financijski tokovi na globalnoj razini kretali od 1,4 do 2,5 bilijuna dolara. Svjetska banka procjenjuje da se na poslove korupcije troši gotovo 100 milijardi dolara godišnje. I Svjetski ekonomski forum procjenjuje da troškovi korupcije iznose više od 5 posto svjetskog BDP-a (2,6 bilijuna dolara). Korupcija također narušava moralna načela u samim temeljima, dovodi u pitanje načelo zakonitosti, demokraciju, ljudska prava, poštenje, socijalnu jednakost, povjerenje u javne institucije i političare.

​Viša razina korupcije istovremeno znači manju konkurentnost, koja neminovno utječe na slabija ulaganja, smanjuje produktivnost a time povećava rast nezaposlenosti. Tamo gdje su većina građana i političara svjesni što korupcija stvarno znači, tamo se poduzimaju efikasnije mjere za njezino suzbijanje. Na kraju korupcija uništava temeljnu vezu povjerenja koje postoji između građana i države. Oni koji u konačnici plaćaju cijenu korupcije, obično su najsiromašniji građani.

​Međutim, problem je mnogo ozbiljniji i složeniji u onim društvima, poput Hrvatske, gdje se na korupciju gleda kao na »normalnu« društvenu pojavu. Korumpirana zemlja nije pouzdana za strane i domaće ulagače, jer svaki ozbiljan poduzetnik ulaganjem u korumpiranu državu, dovodi u opasnost svoje resurse. Prof.dr. Slaven Ravlić u svom Izvornom znanstvenom radu (2010.), između ostalog navodi: »Sustav političke korupcije u Hrvatskoj izgrađen je u 1990-ima, kada je provođena pretvorba i privatizacija. Tada je oblikovana klijentelistička struktura sa specifičnom mrežom odnosa. Ona je nastala na modelu privatizacije koji je trebao stvoriti novu vlasničko-poduzetničku strukturu od stranačkih dužnosnika iz vrha stranke i članova koji su im bili bliski po srodničkoj ili interesnoj povezanosti«. U Izvješću o globalnoj konkurentnosti za 2019. godinu, koje je prezentirao Svjetski ekonomski forum, hrvatsko »neovisno sudstvo« zauzelo je 126. mjesto od ukupno 141 zemlje. To je ujedno najlošije rangirano mjesto u EU-u. Pogledamo li tabelu, zamjećujemo da zaostajemo i za nekim zemljama koje nisu članice EU-a, poput Rusije, Ukrajine i Srbije.

​Prema objavljenim podacima, Hrvatska ima najveći broj sudaca u cijeloj EU (»stalni suci«) na 100.000 stanovnika, a njihov položaj ne jamči u dovoljnoj mjeri njihovu neovisnost. Postoji, kako se navodi u izvješću, ometanje, pritisak gospodarskih ili drugih specifičnih interesa na rad sudaca. Na temelju izvješća Međunarodnog samita lidera, Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke, nezakoniti financijski odljevi iz Hrvatske putem kriminalnih kanala, korupcije i utaje poreza u godinama od 2005. do 2014. iznosili su više od 35,6 milijardi dolara, što čini 62 posto BDP-a države. Prema tim podacima Hrvatska je zasjela na nezavidno prvo mjesto na ljestvici najkorumpiranijih zemalja Istočne Europe. Indeks percepcije korupcije za 2019. godinu, koji je objavio Transparency International, Hrvatsku pozicionira na 63. mjesto u svijetu s ostvarenih 47 od mogućih 100 bodova. U odnosu na izvješće za 2018. godinu, naša je država izgubila tri mjesta na svjetskoj rang listi. Daljnji problemi i ozbiljne neugodnosti zabilježeni su 1. siječnja ove godine, kada je Hrvatska preuzela dužnost predsjedatelja EU-a.

​Dok su zapadni čelnici, uključujući pojedine institucije EU-a, ismijavali zaostajanje pojedinih korumpiranih istočnoeuropskih zemalja, neke od njih zabilježile su bolje rezultate od Hrvatske. Izvještaj Svjetskog gospodarskog foruma svrstava neovisnost sudstva Ruske Federacije na 91. mjesto, Ukrajine na 99. i Srbije na 101. mjesto, nadmašujući tako Hrvatsku, članicu EU-a i NATO-a, koja se nalazi na 126. mjestu. Skupina država Vijeća Europe u borbi protiv korupcije (GRECO), je 24. ožujka ove godine objavila svoje izvješće o evaluaciji tzv. petog kruga u Hrvatskoj, koja se bavi sprječavanjem korupcije. GRECO smatra potrebitim da se odgovarajući standardi trebaju primjenjivati i na ljude koji rade na poslovima savjetnika u hrvatskoj Vladi. A što se tiče članova vlade, državnih tajnika i pomoćnika ministara, izvješće poziva na usvajanje kodeksa ponašanja, koji bi se trebao čvrsto integrirati s praktičnim smjernicama. Ovo tijelo Vijeća Europe također zamjećuje da prilikom zasnivanja radnog odnosa, nedostaju pravila o otkrivanju mogućeg kontakata kandidata s lobijima koje žele utjecati na donošenje odluka. Slično tome, moraju se uvesti efikasna pravila koja će omogućiti da se privatni interesi osoba koje obnašaju najviše izvršne funkcije, ne sukobe s njihovim službenim interesima. Posebice su bitna financijska izvješća koja se dostavljaju Povjerenstvu za sprečavanje sukoba interesa. Što se tiče policije, u izvješću se spominje relativno niska razina povjerenja građana u policiju, što pokazuje da je potrebno učiniti mnogo više na sprječavanju korupcijskih rizika. Europska banka za obnovu i razvoj je nedavno objavila Izvješće o tranziciji 2019. do 2020. pod nazivom »Boljim upravljanjem do boljih ekonomskih rezultata«. U dokumentu Banka citira i Hrvatsku: »Ukoliko ne bude političke volje za konačnim rješavanjem problema netransparentnog javnog sektora i nekompetentne javne uprave iz kojih neminovno proizlaze klijentelizam, nepotizam i korupcija, Hrvatska će se i dalje nalaziti među zemljama u kojima vladaju nezadovoljstvo, apatija i iseljavanje stanovništva u države s boljim upravljanjem i boljim ekonomskim rezultatima«. Hrvatska, po mišljenju ove banke, po kvaliteti upravljanja bliža je prosjeku Jugoistočne Europe, pa čak i Istočne Europe i Kavkaza, nego li prosjeku regije kojoj pripada«.

​Najnoviji izvještaj koji su pripremili Zeleni/Europska slobodna alijansa, politička skupina Europskog parlamenta, 8. veljače ove godine, pod nazivom »Cijena korupcije u EU – primjer Hrvatske«, pokazuje neke veoma zanimljive činjenice. Prema ocjenama iz tog Izvješća, trošak korupcije u Hrvatskoj iznosi 13,5 posto BDP-a, odnosno čini gubitak od 8,5 milijardi eura. Usporedbe radi, navedeni iznos je 38 puta veći od državnih izdvajanja za nezaposlene, dva i pol puta veći od sveukupnog godišnjeg izdvajanja za zdravstvenu skrb te više nego dvostruko veći od izdvajanja za starije i nemoćne osobe. Nadalje, taj iznos je gotovo sto puta veći od izdvajanja za vatrogasnu službu. Trošak korupcije je 1.090 puta veći od čitavog proračuna za obitelji i djecu, te oko devet puta veći od izdvajanja za bolesne i ljude s invaliditetom. Navedena brojka je dovoljna da se 961 510 ljudi u zemlji, što je gotovo 23 posto stanovništva, isplati prosječna godišnja plaća za Hrvatsku (8.842 eura neto u 2015. godini). Istraživanje EUROSTAT-a pokazalo je da 58 posto ispitanika u Hrvatskoj smatra da se razina korupcije povećala u odnosu na prethodne tri godine. Šokantno je kako 95 posto Hrvata smatra da je korupcija raširena u njihovoj zemlji, a 75 posto njih smatra kako je »korupcija dio poslovne kulture države«.

​Europsko vijeće za vanjske odnose (ECFR), prvi po značaju paneuropski ‘think tank’ s uredima u Parizu, Londonu, Rimu, Berlinu,Varšavi i Sofiji, između ostalog analiziralo je odnos kleptokrata (kleptokracija = oblik političke i državne korupcije u kojoj država i vlada postoje da bi povećali osobno bogatstvo i političku moć svojih dužnosnika i vladajuće klase na štetu građana), financija i europske vanjske politike. ECFR tvrdi da europska pasivnost, a ponekad i suučesništvo u korupciji, koči provođenje vanjske politike EU-a utemeljene na vladavini zakona. Jedna od njegovih analiza, pokazuje kako su europski zakoni i institucije stvorili kanale financijske nekažnjivosti koji često potkopavaju pokušaje izgradnje međunarodnog poretka utemeljenog na pravilima. Omogućujući postojanje nezakonitih postupaka unutar sustava, europske vlade su pomogle da pojedini nasilni i destabilizirajući režimi u Uniji i dalje ostanu na vlasti. Konkretno, po mišljenju ove ugledne institucije, europske vlade nisu uspjele spriječiti da korumpirani akteri »operu« stotine milijardi dolara putem međunarodnog financijskog sustava. Osamnaest od 20 najvećih europskih banaka, sankcionirano je za prekršaje zbog »pranja« novca u proteklom desetljeću (Fortytwo Data, 2018.).

​Oslanjajući se na istraživanje Banke za međunarodna poravnanja, do 2014. godine u poreznim oazama završilo je otprilike 7,6 bilijuna dolara – ili 8 posto globalnog bogatstva. Upravo iz tih razloga, po mišljenju ECFR-a, unutar okvira financijske nekažnjivosti u EU-u sve teže je razlikovati lopove koji su postali suvereni i vladare koji su postali lopovi. Kada je o Hrvatskoj riječ, na smijemo zaboraviti da je razina korupcije važno upozorenje na strukturalnu slabost funkcioniranja državnih institucija. Korupcija u nas je, kako ističu pojedini znanstvenici endemična pojava, jer pripada dugogodišnjoj tradiciji koja je pohranjena u kolektivnoj memoriji i vrijednostima naroda (S. Ravlić, 2010.). S time su suglasni još neki znanstvenici, koji smatraju da korupciju u nas ne smijemo tumačiti kao svojevrsni otklon od normalnosti, s obzirom da je ona postala »sustav«. Ono što je za našu zemlju najopasnije; korupcija može dovesti do potpune nezainteresiranosti investitora (stranih i domaćih), a samim tim i do smanjenja financijske pomoći međunarodne zajednice. No postoji jedna još veća opasnost. Kada većina građana shvati da netko u društvu može raditi što hoće i želi, dok većina mora poštivati zakone, tada počinje slabiti volja i spremnost da se žrtvuju za interese svoje domovine.