Za politički rezime 2022. godine ne treba puno riječi: Ukrajina, Pelješki most, euro, Schnengen. I Zoran Milanović. Prva riječ je mračna, i znači rat, potom slijede tri uspjeha, a na kraju i jedan "trn u peti"
Za politički rezime 2022. godine ne treba puno riječi: Ukrajina, Pelješki most, euro, Schnengen. I Zoran Milanović. Prva riječ je mračna, i znači rat, potom slijede tri uspjeha, a na kraju i jedan “trn u peti”.
Kad je 24. veljače objavljeno da je Rusija izvršila agresiju na Ukrajinu, to je i dalje zvučalo kao neslana šala, fake news, nešto udaljeno, neidentificirano i nejasno. A onda se potvrdilo da je istina, i nastupio je mrak, razaranja, uzbune, mrtvi civili i djeca.
Mislili smo da je u pitanju blitz krieg, ali ruski diktator Vladimir Putin se prevario. Pokazalo se da je ukrajinski narod ujedinjen i žilav, a iznad svega hrabar. Putin i dalje nije pobjednik, i nikad to neće ni biti, makar čekao još jedno proljeće. S druge strane, pokazalo se da je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskih doslovce “državnik novog kova” – znao je što hoće, znao je uporijebiti nove medije da osigura vidljivost, i samim time i podršku, i još uvijek se hrabro bori za to da se okupator povuče.
Prije ili kasnije, i uspjet će, bez obzira što je zbog ovog rata na globalnoj razini došlo do poremećaja u opskrbnim lancima, do rasta cijena plina i nafte, do opće ekonomske krize i recesije. I to će uskoro prestati, jer ako Rusija nije slomila Ukrajinu dosad, sigurno ni neće.
Točka dva: Pelješki most. Ogroman, milenijski projekt spajanja sjevera i juga Hrvatske na Jadranu. Projekt koji je obilježio ovu godinu i osnažio sve koji su na njemu radili. Iako je novac većinom europski, a izvođači kineski, most je ipak hrvatski i ostaje generacijama iza nas.
Nikad u povijesti Dubrovnik nije bio na takav način spojen sa ostatkom zemlje, i to je u simboličkom smislu velika stvar. Nismo na to tako gledali, ali Hrvatska je de facto bila “prerezana” kod Neuma, to nije bio cjeloviti teritorij s kontinuitetom prolaska, morali smo pokazivati putovnice i prolaziti kroz drugu državu. Stoga je to doista važan projekt, i u smislu da smo sposobni utrošiti europski novac u rokovima i po svim kriterijima EU, a još više u tom simboličkom i političkom smislu.
Dvije sljedeće važne teme – euro i Schengen. Iako se čini da je i to nešto samopodrazumijevajuće jer većina država EU ima euro i jest u schengenskom režimu, ipak je na tome trebalo dosta raditi. Jer znamo i one koji zasad u tome nisu uspjeli.
Neovisno o kojoj i čijoj vladi govorili, to su također stvari koje su povijesne i koje Hrvatsku svrstavaju u novu poziciju unutar političkih okriva EU. Sada smo doslovce “predziđe” prema istoku Europe, a hrvatska policija ima zadatak čuvanja preko tisuću kilometara europske granice.
Kad je o euru riječ, tek smo sad punopravni članovi Unije, moglo bi se reći. Barem prema onome čemu smo težili, a to je da otvorimo gospodarstvo, ukinemo financijske barijere i tečajne troškove i postanemo lakši teren za turiste, ali i ulagače.
I na kraju, Zoran Milanović, predsjednik RH. Ni posljednjeg dana 2022. godine ne uspijeva se odmaknuti od dnevnopolitičkih svađa, kojima robuje veliku većinu svog mandata. Niti jedan od objektivno važnih događaja za Hrvatsku u 2022. godini nije predmet njegova interesa – ako je riječ o Ukrajini, on je za Rusiju, ako je riječ o pomacima hrvatskog statusa u EU, on je protiv europske birokracije.
Uvijek i stalno ispočetka tema je samo jedna – umirovljenje njegova “sigurnjaka” brigadira Elvisa Burčula, iz čega je proizašao sukob koji nema kraja. O istome uvijek isto, rekli bi filozofi, ali i to se već pomalo potrošilo kao tema. Možda predsjednik u novoj 2023. pronađe neku novu temu za svađu s Vladom – bilo bi to osvježavajuće.
Zasad se vrtimo u krug, pa čak i kad MORH produži mandat načelnika Glavnog stožera Roberta Hranja, uvažavajući njegovu karijeru, a možda i kao čin dobre volje prema Pantovčaku, kao i 150 drugih pripadnika OS RH, granatiranje s Milanovićeva brda ne prestaje. Principijelan treba biti, čak i ako si u krivu, a pogotovo ako misliš da si u pravu. Ali i to jednom mora prestati. Zamor materijala krenut će kao kontraproduktivni efekt ovog “beskrajnog dana” za Pantovčak.
U mnogo čemu 2022. godina bila je, dakle, bez obzira na ratove i krizu, konstruktivna godina. Bilo bi lijepo da se tom tonu ponekad pridruži i šef države. Ukrajina je primjer da dekonstruiranje ne pobjeđuje.
Piše Tihana TOMIČIĆ
Konstruktivna 2022.
Tihana Tomičić
31. prosinac 2022 14:34
Foto Sergej Drechsler
Za politički rezime 2022. godine ne treba puno riječi: Ukrajina, Pelješki most, euro, Schnengen. I Zoran Milanović. Prva riječ je mračna, i znači rat, potom slijede tri uspjeha, a na kraju i jedan "trn u peti"
Za politički rezime 2022. godine ne treba puno riječi: Ukrajina, Pelješki most, euro, Schnengen. I Zoran Milanović. Prva riječ je mračna, i znači rat, potom slijede tri uspjeha, a na kraju i jedan “trn u peti”.
Kad je 24. veljače objavljeno da je Rusija izvršila agresiju na Ukrajinu, to je i dalje zvučalo kao neslana šala, fake news, nešto udaljeno, neidentificirano i nejasno. A onda se potvrdilo da je istina, i nastupio je mrak, razaranja, uzbune, mrtvi civili i djeca.
Mislili smo da je u pitanju blitz krieg, ali ruski diktator Vladimir Putin se prevario. Pokazalo se da je ukrajinski narod ujedinjen i žilav, a iznad svega hrabar. Putin i dalje nije pobjednik, i nikad to neće ni biti, makar čekao još jedno proljeće. S druge strane, pokazalo se da je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskih doslovce “državnik novog kova” – znao je što hoće, znao je uporijebiti nove medije da osigura vidljivost, i samim time i podršku, i još uvijek se hrabro bori za to da se okupator povuče.
Prije ili kasnije, i uspjet će, bez obzira što je zbog ovog rata na globalnoj razini došlo do poremećaja u opskrbnim lancima, do rasta cijena plina i nafte, do opće ekonomske krize i recesije. I to će uskoro prestati, jer ako Rusija nije slomila Ukrajinu dosad, sigurno ni neće.
Točka dva: Pelješki most. Ogroman, milenijski projekt spajanja sjevera i juga Hrvatske na Jadranu. Projekt koji je obilježio ovu godinu i osnažio sve koji su na njemu radili. Iako je novac većinom europski, a izvođači kineski, most je ipak hrvatski i ostaje generacijama iza nas.
Nikad u povijesti Dubrovnik nije bio na takav način spojen sa ostatkom zemlje, i to je u simboličkom smislu velika stvar. Nismo na to tako gledali, ali Hrvatska je de facto bila “prerezana” kod Neuma, to nije bio cjeloviti teritorij s kontinuitetom prolaska, morali smo pokazivati putovnice i prolaziti kroz drugu državu. Stoga je to doista važan projekt, i u smislu da smo sposobni utrošiti europski novac u rokovima i po svim kriterijima EU, a još više u tom simboličkom i političkom smislu.
Dvije sljedeće važne teme – euro i Schengen. Iako se čini da je i to nešto samopodrazumijevajuće jer većina država EU ima euro i jest u schengenskom režimu, ipak je na tome trebalo dosta raditi. Jer znamo i one koji zasad u tome nisu uspjeli.
Neovisno o kojoj i čijoj vladi govorili, to su također stvari koje su povijesne i koje Hrvatsku svrstavaju u novu poziciju unutar političkih okriva EU. Sada smo doslovce “predziđe” prema istoku Europe, a hrvatska policija ima zadatak čuvanja preko tisuću kilometara europske granice.
Kad je o euru riječ, tek smo sad punopravni članovi Unije, moglo bi se reći. Barem prema onome čemu smo težili, a to je da otvorimo gospodarstvo, ukinemo financijske barijere i tečajne troškove i postanemo lakši teren za turiste, ali i ulagače.
I na kraju, Zoran Milanović, predsjednik RH. Ni posljednjeg dana 2022. godine ne uspijeva se odmaknuti od dnevnopolitičkih svađa, kojima robuje veliku većinu svog mandata. Niti jedan od objektivno važnih događaja za Hrvatsku u 2022. godini nije predmet njegova interesa – ako je riječ o Ukrajini, on je za Rusiju, ako je riječ o pomacima hrvatskog statusa u EU, on je protiv europske birokracije.
Uvijek i stalno ispočetka tema je samo jedna – umirovljenje njegova “sigurnjaka” brigadira Elvisa Burčula, iz čega je proizašao sukob koji nema kraja. O istome uvijek isto, rekli bi filozofi, ali i to se već pomalo potrošilo kao tema. Možda predsjednik u novoj 2023. pronađe neku novu temu za svađu s Vladom – bilo bi to osvježavajuće.
Zasad se vrtimo u krug, pa čak i kad MORH produži mandat načelnika Glavnog stožera Roberta Hranja, uvažavajući njegovu karijeru, a možda i kao čin dobre volje prema Pantovčaku, kao i 150 drugih pripadnika OS RH, granatiranje s Milanovićeva brda ne prestaje. Principijelan treba biti, čak i ako si u krivu, a pogotovo ako misliš da si u pravu. Ali i to jednom mora prestati. Zamor materijala krenut će kao kontraproduktivni efekt ovog “beskrajnog dana” za Pantovčak.
U mnogo čemu 2022. godina bila je, dakle, bez obzira na ratove i krizu, konstruktivna godina. Bilo bi lijepo da se tom tonu ponekad pridruži i šef države. Ukrajina je primjer da dekonstruiranje ne pobjeđuje.