Branko Podgornik

Komoru ne treba ukinuti, nego obnoviti

Branko Podgornik

Potres je zahvatio ne samo HGK, nego i Hrvatsku udrugu poslodavaca, koju napuštaju njezini osnivači poput Branka Roglića (Orbico) i Ante Vlahovića (Adris Grupa), najavljujući osnutak paralelne udruge

placeholder


Zahtjev oporbenih stranaka u Saboru, na inicijativu Mosta, za ukidanje obvezne članarine firmi za Hrvatsku gospodarsku komoru postao je nova jabuka razdora između vlasti i opozicije. Izazvao je nesuglasice i u vladajućoj koaliciji te je prošlog tjedna bio neizravan povod za odgađanje donošenja važnih zakona, poput onog o obnovi potresom pogođenih područja



Po svemu sudeći, Mostova inicijativa opet će doći na glasovanje u Sabor, ali s izgledima da bude promijenjena i dopunjena. S ukidanjem obveznog članstva u HGK-u ne slaže se HDZ, iako njegovi koalicijski partneri poput HSLS-a, HNS-a i Reformista razmišljaju slično kao oporba. Kako bi zadržao mir u kući, odnosno u vladajućoj koaliciji, HDZ se navodno zauzima za kompromis: obvezne članarine drastično bi se smanjile, na samo jednu kunu za male tvrtke, a HGK morao bi proći reformu.


Zahtjev za uvođenje dobrovoljne članarine u HGK-u sasvim je legitiman. To je, kažu, jedina takva komora u tranzicijskim zemljama koja je zadržala obveznu članarinu. Iako istovrsne komore u Njemačkoj i Austriji djeluju slično kao HGK, članstvo u gospodarskim udrugama u većini zapadnih zemalja je dobrovoljno.




To što se za ukidanje članarine u Komori danas zauzimaju i oni koji su prije šest godina bili protiv toga, poput HNS-a, također je legitimno. Stanje u ekonomiji jako se promijenilo, osobito od pandemije. Zbog borbe protiv virusa i zaključavanja gospodarstva, mnoštvo tvrtki došlo je na rub opstanka. Prihodi presušuju i tvrtkama smetaju svaki porez, namet, pa i članarina u HGK-u. Kao solidarni odgovor, Komora je najavila otpuštanje trećine zaposlenih i u nekoliko navrata najugroženije tvrtke privremeno oslobodila od plaćanja članarine. Međutim, imidžu Komore to nije puno pomoglo, jer je protivnici smatraju »beskorisnom«, kao mjesto za uhljebljivanje ljudi iz vladajućih krugova.
Očito, ekonomska kriza lani je potaknula i krizu institucija koje predstavljaju hrvatsko gospodarstvo te zastupaju njegove interese.


Zbog siline krize, predstavnici tih institucija čak ni uz obilnu državnu pomoć ne mogu naći načina da zaustave propadanje tvrtki. Potres je zahvatio ne samo HGK, nego i Hrvatsku udrugu poslodavaca, koju napuštaju njezini osnivači poput Branka Roglića (Orbico) i Ante Vlahovića (Adris Grupa), najavljujući osnutak paralelne udruge. Preko noći je nastala nova Udruga Glas poduzetnika (UGP), koja tvrdi da je okupila već 100 tisuća članica, uglavnom malih i najugroženijih krizom.


Glas poduzetnika je danas najgrlatiji u zahtjevima za pomoć države gospodarstvu. Paradoksalno, najglasniji je i u zahtjevima za smanjivanje, ukidanje različitih poreza i nameta – onih prihoda koji vlastima omogućuju održavanje zdravstvenog, socijalnog, obrazovnog, mirovinskog i sigurnosnog sustava, kao i financiranje pomoći tim istim ugroženim poduzetnicima. Kritičari s pravom kažu da je UGP nervozan, nasrtljiv i kratkovidan. Kada bi se poslušali svi zahtjevi UGP-a, kažu, pandemija u Hrvatskoj dramatično bi se proširila, a paralelno s kolapsom mnogih malih tvrtki morao bi »solidarno« kolabirati i javni sektor, prema logici »neka i susjedu crkne krava«.


Teška kriza potiče korjenite promjene u svijetu, a Hrvatsku prisiljava na ekonomsko preusmjeravanje s turizma, ugostiteljstva i trgovine na proizvodne djelatnosti, visoku tehnologiju i digitalizaciju. Dok se trgovina, financije, poslovni sajmovi i skupovi sve više sele na internet, ni HGK s tradicijom od 168 godina ne može ostati kakav je bio. I HGK se mora obnoviti, prilagoditi novim okolnostima, pri čemu vlasti trebaju ponuditi održiva rješenja.


Dobrovoljne članarine su dobro dugoročno rješenje, ali naglo ukidanje obveznih izazvalo bi propast Komore. Pitanje je, onda, tko će zastupati hrvatsko gospodarstvo? Kakvu alternativu nude zagovornici rušenja te institucije? Što ćemo učiniti s desecima sličnih strukovnih komora u Hrvatskoj, koje se također temelje na obveznoj članarini? Ako se pod pritiskom krize i kratkovidnih poslovnih interesa nastavi kresanje različitih izdvajanja iz poduzeća, koje će javne institucije u Hrvatskoj uopće moći opstati?