Foto Darko JELINEK
Oko 25 posto ljudi smatra da Hrvatsku iz krize može izvaditi "netko drugi", ali ne znaju definirati, tko pa bi jednostavo trebalo napraviti svenarodno natjecanje Hrvatska traži vladu po uzoru na TV šou "Hrvatska traži zvijezdu"
Čak 42 posto hrvatskih građana misli da Hrvatskoj više uopće nema spasa, odnosno da kod nas naprosto nema te pameti koja bi nas znala izvući iz krize. Tako su se izjasnili ispitanici u posljednjem istraživanju agencije GFK.
Oni koji još vjeruju da neka nada ipak postoji ili barem da mora postojati – razbacali su svoje glasove od nemila do nedraga pokazujući koliko ih nedoumica izjeda.
Preostali – oni koji još vjeruju da neka nada ipak postoji ili barem da mora postojati – razbacali su svoje glasove od nemila do nedraga pokazujući koliko ih nedoumica izjeda.
Tako su po nekih četiri posto dobili Vlada Jadranke Kosor, Gospodin Bog i »strana ulaganja«, šest posto guverner Rohatinski, a devet posto »mladi školovani ljudi«.
Iako ovi tanušni postotci predstavljaju barem neki pokušaj da se vidi svjetlo na kraju tunela, i oni zapravo doprinose općem zadahu fatalizma.
Naime, pojam »mladih i školovanih« općenit je i nepersonaliziran. »Strana ulaganja«, koja se nekima čine apsolutno presudnima, ne mogu biti postavljena u Hrvatsku vladu. Bog, u to možemo biti posve sigurni, neće izaći na izbore da se natječe za vođenje hrvatske vlasti i administracije. Rohatinski nema političkih ambicija. A vladu, u koju još vjeruje četiri posto građana, stvarno nema smisla uzimati za ozbiljno.
No, čak ni to još nije cijela slika u ovom okrutnom ogledalu stavova nacije. Posljednja skupina ispitanika, a ona obuhvaća 25 posto ljudi, smatra da Hrvatsku iz krize može izvaditi »netko drugi«. Znači nitko od faktora koje se navodi u ponuđenim odgovorima, nego netko izvan toga. Netko da, ali tko, to ne znaju definirati.
Osim što, dakle, građani više ne zarezuju aktualno vodstvo države ni koliko je crno pod noktom, evidentno je također da su se Hrvati predali očaju kao nikada do sada
Osim što, dakle, građani više ne zarezuju aktualno vodstvo države ni koliko je crno pod noktom, evidentno je također da su se Hrvati predali očaju kao nikada do sada. A očaj je bolesno stanje i teška dijagnoza, gora od manične depresije.
I sad se postavlja pitanje što da se radi i tko da nešto radi. Kaže moj prijatelj da bi jednostavo trebalo napraviti svenarodno natjecanje Hrvatska traži vladu po uzoru na TV šou »Hrvatska traži zvijezdu«.
Volim to gledati. Ispočetka stvar izgleda kao žešća karikatura. Pred žiri izlaze stotine netalentiranih očajnika, dezorijentirani tipovi koji zavijaju kao psi na mjesečini, ali su uvjereni da bi sutra potukli Gibonija, osobe koje nemaju ni sluha ni glasa, novi mesije show businessa koji ne mogu zapamtiti jednu strofu teksta i cure s emocionalnim problemima.
Da. Ali na kraju se uvijek pojave zvijezde. Poslije se pitaš kako ih nisi prije zapazio, ali kako ćeš kad tu skromnu manjinu tako nadmoćno zasjeni i pokrije bulumenta pretencioznih nesposobnjakovića i oriđinala s neopisivim viškom samopouzdanja koje ni vlastita mater ne može skloniti od idiotskih planova.
No takvi polako, jedan za drugim, idu doma i stvari ipak dođu na svoje mjesto. Ostaju momci i djevojke koji znaju to što se od njih traži, sposobna, radišna i mila ekipa.
Tako moj prijatelj misli da bi Hrvatska trebala tražiti vladu jer to je dobar recept da se izluči žito od kukolja.
Zvuči logično taj prijedlog još jednog očajnika. No, u »Hrvatska traži zvijezdu« bitno je to da postoji taj žiri koji se odlično razumije u pjevanje. Kad se u Hrvatskoj bira vlada, žiri je narod, koji poslije kuka kako ništa ne valja. Ali, gotovo je, kako je odlučio, takve su mu i zvijezde.
