Ministar zdravstva na korak je do ostavke. Već skoro tjedan dana mediji se bave njegovim nekretninama, a njegovi su odgovori i objašnjenja prilično nejasni. Milan Kujundžić, kao i mnogi njegovi kolege prije njega, nalazi se pod velikim medijskom pritiskom, pod kojim se baš najbolje i ne snalazi. Kao ni oni, Kujundžić nije pritisnut zbog toga radi li dobro ili ne svoj ministarski posao. Razlog njegovog odlaska, ako do njega dođe, neće biti u dugovima zdravstva i listama čekanja, već u građevinskim objektima koji su se našli pod medijskom pažnjom.

Zbog složenog poslovnog okruženja, tiskani mediji sve više posustaju u detaljnom praćenju rada Vlade. Sve se više grebe po površini, po vanjskom dojmu koji ostavlja pojedini ministar. Nema, nažalost, ni vremena ni prostora za bilo kakvu dublju analizu rada pojedinih resora. Ne mogu tu uskočiti ni elektronski mediji, po definiciji površniji od tiska. Pa se nekog člana Vlade pritiska samo zbog prijestupa koji u pravilu nema veze s njegovim resorom.

Ponekad previše zanimanja za rad pojedinog resora nemaju ni sami premijeri. Previše zaokupljeni čistom politikom predsjednici Vlade često nemaju ni vremena, ni želje, ni volje udubiti se u detalje problema nekog resora. Jedan od ministara u jednoj od vlada iz zadnjeg desetljeća objašnjavao je kako je svom premijeru na sastanak donio stotinjak stranica analize problema koji je rješavao, pet stranica sažetka i jedan A4 papir s osnovnim informacijama. Njegov je šef sve to tek rukom pogurnuo svom savjetniku. Da malo pogleda o čemu se tu radi. I sastanak je bio gotov. I taj je ministar na kraju iz Vlade morao otići zbog jedne manje afere.

Tako da ministar, čini se, u pravilu može odletjeti samo zbog stvari koje nemaju izravne veze s njegovim poslom. Da je tome tako, dovoljno se prisjetiti rekonstrukcije Vlade iz srpnja prošle godine. Tomislav Tolušić nije ostao bez posla u Vladi zbog toga kako je vodio resor poljoprivrede, upućeni kažu da i nije bio loš, već zbog nekretnina koje nije prijavio u imovinsko kartici.

A sve nakon što je nekoliko mjeseci ranije bio politički načet objavom fotografije na naslovnici jednog tjednika. Isto vrijedi, recimo, i za Gabrijelu Žalac. U konstantnom političko-medijskom sukobu vladajućih i oporbe oko toga tko je povukao više novca iz europskih fondova, teško je bilo razabrati kakva je u tome bila Žalac. Ali ona je morala otići zbog »mercedesa« koji se ničim izazvan pojavio u dvorištu kuće njenih roditelja.

Prije toga je također bila načeta objavom da je izazvala prometnu nesreću u trenutku kada joj je istekla valjanost vozačke dozvole. Iz Vlade je prošlog srpnja morao otići i Goran Marić, jedan od boljih Plenkovićevih ministara. Njemu su »glave« došle nekretnine. Dio medija sjeo je na tu priču i – iako nitko od njih nije objavio smoking gun, odnosno nepobitan dokaz da je ministar prekršio zakon – napravljen je pritisak. I Plenković ga je odlučio smijeniti. I tako je Marić ostao bez funkcije, iako je bio prvi koji je nakon gotovo tri desetljeća postojanja hrvatske države počeo dovoditi u red državnu imovinu. Bio je i jedan od rijetkih članova Vlade koji je dobio jako dobru ocjenu Europske komisije zbog provođenja reformi.

Postalo je gotovo pravilo da se u Vladi bez posla ostaje samo zbog nečega što nema nikakve veze s resorom. Čudne neprijavljene nekretnine, privatni mejlovi koji se iznenada pojave na naslovnicama, »mercedes« u dvorištu kojem se ne zna vlasnik, prenamjena zemljišta zbog koje se netko naglo obogatio ili kupovina kuće od vlastite tvrtke. Na isti bi način bez ministarske fotelje mogao ostati i aktualni ministar zdravstva. Naravno, svaki onaj kojeg se uhvati s prstom u pekmezu mora otići. Nije to nimalo sporno. Ali zaista vrijeme je i da netko ostane bez mjesta u Vladi zbog toga što jednostavno, dokazano, loše radi svoj posao. Ali do toga ćemo se očito još načekat