Nervoza je temeljna odlika HDZ-a posljednjih tjedana.

Nervoza zbog stanja u Vladi, nervoza zbog političke sudbine Tomislava Karamarka (iako to, za razliku od Karamarka, članove HDZ-a ne bi trebalo previše brinuti, ne bude li Karamarko predsjednik stranke bit će netko drugi), nervoza zbog preslagivanja, nervoza zbog nepostojanja koalicijskog partnera što je posljedica i smanjenog koalicijskog kapaciteta što si je HDZ sam priuštio, nervoza zbog toga što je HDZ na vlasti, a ne vlada, nervoza zbog toga što ih maltretiraju, povremeno i ponižavaju, dojučerašnji lokalni pikzibneri, nervoza zbog za HDZ prijeteće opasnosti prijevremenih izbora, a na sve to (a sve to nije sve) još se nakalemio i strah od Katoličke crkve i uskrate njene potpore, posljedica čega je još jedna nervoza, nervoza od toga što Katolička crkva misli i tko to u njoj i za nju misli. Za HDZ nimalo nije utješno to što mu ne prijeti opasnost od prelaska Katoličke crkve u suprotni, SDP-ov, tabor. To bi i za Crkvu bilo previše, baš kao što je sve što se zbiva između HDZ-a i Crkve posljednjih dana za tu stranku previše.

Nervozu je, ako po ničemu drugome, onda po službenoj dužnosti, demonstrirao glavni tajnik HDZ-a Domagoj Ivan Milošević. On je pisao predsjedniku HBK-a nadbiskupu zadarskom Želimiru Puljiću i zamolio ga da mu odgovori jesu li stavovi Ivana Miklenića, glavnog urednika Glasa koncila, napisani u prošlotjednoj kolumni ujedno i službeni stavovi Crkve.

Miklenić je u toj kolumni oštro kritizirao HDZ i njegova predsjednika Tomislava Karamarka. Optužio je HDZ da je neprestano manipulirao medijima i javnošću čime je pritiskao partnere (dakle Most), da je stvarao uznemirenost i sijao nesigurnost među članove Vlade. »Vrh stranke stavio se tako u službu destabiliziranja Vlade, prema ju je on oblikovao i ekipirao, pa je očito da je zapravo istjerivao neke druge ciljeve, a ne opće dobro hrvatskoga društva i hrvatske države«, piše Miklenić. HDZ je usporedio sa »starom partijom« (dakle komunistima), za Karamarka konstatirao da neupitno postoji moralna i politička odgovornost, a HDZ optužio za manjak »zdravorazumskog rezoniranja po kojemu ni politička stranka, ni Vlada, ni Hrvatska ne smiju biti talac interesa jedne osobe ni određenoga projekta«.

Nije Miklenić napisao ništa što nisu napisali ili izrekli mnogi drugi u proteklih nekoliko tjedana, a ni usporedba HDZ-a sa »starom partijom« nije osobito originalna. Nije on po napisanome ni jedinstven, ni poseban, u tekstu čak nije ni imenovao ni Karamarka niti HDZ, ali svakome je jasno o komu je riječ. Štos s Miklenićem nije u tome što je napisano nego tko je napisao. HDZ si, pored svega što mu se događa, ne može priuštiti još i otvoreni gubitak potpore Katoličke crkve.

Umjesto predsjednika HBK glavnom tajniku HDZ-a odgovorio je glavni tajnik HBK Enco Rodinis. Sve napisano u kolumni osobni su stavovi autora Ivana Miklenića »koji ni na koji način ne predstavljaju službene stavove Crkve«, odgovara glavni tajnik glavnom tajniku. Rodinis je izvijestio Miloševića i »da gosp. Ivan Miklenić za iznošenje takvih stavova nije ovlašten ni od jedne mjerodavne vlasti Katoličke crkve u Hrvatskoj«, a je li bio ovlašten za iznošenje prijašnjih stavova, primjerice kada je pisao o Kukuriku koaliciji, Rodinis ne specificira.

Kardinal Josip Bozanić je samo dan nakon prošlih parlamentarnih izbora primio Tomislava Karamarka na njegovu zamolbu. U trenutku kada je bilo jasno da će biti teško složiti parlamentarnu većinu i vladu, Karamarku prva adresa nije bio niti jedan kolega političar izvan Domoljubne koalicije, nego zagrebački nadbiskup. Samo sedam mjeseci trebalo je Tomislavu Karamarku da Crkvu udalji od HDZ-a onoliko koliko Crkva i HDZ nikada nisu bili udaljeni. Nije riječ samo o Miklenićevoj kolumni »Izigravanje općega dobra« nego i o prošlotjednoj poruci hrvatskih biskupa s izvanrednog zasjedanja HBK.

Njih su sadašnje okolnosti hrvatskog društva potaknule da izraze »duboku zabrinutost koja je povezana s teškoćama demokratskog funkcioniranja vlasti«, a »bolno je promatrati postupke s nedostatkom odgovornosti i nebrige za vrijednosti koje su u temelju slobodne hrvatske države, a za koje su podnesene tolike žrtve hrvatskih branitelja«. Da ne bi bilo zabune: Hrvatska biskupska konferencija takvu poruku šalje, a Miklenić takvu kolumnu piše, u vrijeme kada SDP nije na vlasti.