Vodi li Vlada politiku ili politika Vladu

Komentar Tihomira Ponoša

Tihomir Ponoš

S obzirom na to da je Plenković javno rekao da se protivi Mostovom amandmanu nije teško zaključiti tko će u toj raspravi biti gubitnik / Foto D. JELINEK

S obzirom na to da je Plenković javno rekao da se protivi Mostovom amandmanu nije teško zaključiti tko će u toj raspravi biti gubitnik / Foto D. JELINEK

Sve to što gledamo unutar vladajuće koalicije bilo je dovoljno da se Most ponovno prozove kao politička organizacija koja je opozicija unutar vlade koju tvori. Proteklih nepunih godinu dana pokazuju da pored Mosta u vlasti, jačem koalicijskom partneru, a to je HDZ, ne treba još i opozicija



Razumije li itko kako sadašnja Vlada Andreja Plenkovića vodi politiku, koliko se u njoj politika sudara, ili, možda, Vlada ne vodi politiku nego politika vodi Vladu. Mnogo je toga posljednjih dana napisano o poreznoj reformi, pa reformi porezne reforme, o tome tko su dobitnici te reforme, tko su trebali biti dobitnici (pa na koncu ipak i jesu, ali u nešto manjoj mjeri), tko su oni koji ako nisu gubitnici svakako nisu ni dobitnici. No, pitanje porezne reforme nametnulo je i ozbiljno pitanje koje je jednostavno napisati i izgovoriti, ali na njega nije jednostavno odgovoriti, a glasi “kako vlada Vlada?”


Valja podsjetiti da je posljednjih dana, uoči reforme porezne reforme, pa i nakon toga, premijer Plenković više puta kazao da je ministar financija Zdravko Marić predstavio poreznu reformu partnerima iz Mosta, baš kao i partnerima iz Kluba nacionalnih manjina. Govorio je Plenković i da je Marić reformu predstavio i Klubu zastupnika HDZ-a, ali u ovom slučaju to nije važno. Iz njegove tvrdnje da je ministar Marić predstavio reformu partnerima iz Mosta može se zaključiti da partneri iz Mosta nisu sudjelovali u pripremi porezne reforme. Kada partner ne sudjeluje u tako važnoj aktivnosti dogodi se da se naljuti, pa i jako, da se duri i da kaže “neće to tako ići”. I tako to doista nije išlo, štošta od predloženog je promijenjeno, politička šteta je počinjena, a tu štetu trpe HDZ i Plenković, a posljedično i Vlada. Sve se to moglo izbjeći da je partnerima iz Mosta pravodobno predstavljena porezna reforma, da je to obavljeno u miru i tišini pripreme porezne reforme, sve se to moglo izbjeći da se i njih uključilo u pripremu porezne reforme pa da se prije nego što prijedlog promjena bude objavljen bude i usuglašen.


I nakon što se činilo da je sve riješeno i usuglašeno iskrsnula je nova točka prijepora – rast plaća dužnosnika. Most se rastu tih plaća protivi i najavio je amandman kojim će ga pokušati onemogućiti. Plenković se protivi tom amandmanu i smatra ga demagoškim i populističkim. I nije da Plenković nije u pravu jer ako plaće rastu svima koji imaju određenu mjesečnu razinu prihoda zašto bi netko, pa bio to i državni dužnosnik, bio iznimka. Međutim, političarima je vrlo nezgodno raspravljati o vlastitim povišicama, takva rasprava naprosto ne ostavlja dobar dojam u javnosti, a bude li se o prijedlogu Mosta raspravljalo dugo i žustro rezultat će biti dodatno urušavanje povjerenja građana u politiku i Vladu. Nikome neće biti teško zaključiti da se političari bave sami sobom, a u ovom slučaju svojim osobnim interesima izraženima u mjesečnim plaćama, Krleža bi rekao berivima.




S obzirom na to da je Plenković javno rekao da se protivi Mostovom amandmanu nije teško zaključiti tko će u toj raspravi biti gubitnik, bez obzira na to što će na koncu u Saboru biti izglasano. U svim tim raspravama Vlada bi se mogla zateći u čudnovatoj situaciji – da se jedan dio Vlade, onaj većinski HDZ-ov, protivi nakani Mosta, a da drugi dio Vlade, onaj manjinski Mostov, pokuša paktirati sa SDP-om ne bi li svoju nakanu ostvario.


Drugi spor nastao na temi porezne reforme nije još razriješen, a već je izbio treći – položaj poreznog USKOK-a unutar Ministarstva financija. Most traži zadržavanje sadašnjeg stanja, dakle da to tijelo bude izravno podređeno ministru, a ministar vuče paralelu s PNUSKOK-om koji je u sklopu Ravnateljstva policije, i tvrdi da bi porezni USKOK u usklopu Porezne uprave bio snažniji nego što je sada.


Sve to što gledamo unutar vladajuće koalicije bilo je dovoljno da se Most ponovno prozove kao politička organizacija koja je opozicija unutar vlade koju tvori. Proteklih nepunih godinu dana pokazuju da pored Mosta u vlasti, jačem koalicijskom partneru, a to je HDZ, ne treba još i opozicija.


Most je pokazao i dokazao da je hirovita organizacija koja doista ne zna bi li bila na vlasti ili u opoziciji. Zato su i smislili nešto nepostojeće, a to je teza da će oni biti kontrolori vlasti tako što će biti na vlasti. Kako netko tko je na vlasti kontrolira vlast, odnosno samoga sebe još nisu razjasnili. Međutim, u ovom slučaju nije riječ samo o Mostu kao stjegonoši oporbenog barjaka. Bude li HDZ i ubuduće htio vladati tako da svog partnera o svemu obavijesti kada je sve gotovo i zgotovljeno, Mostu neće preostati drugo nego da djeluje kao što je djelovao posljednjih dana. Naravno, preostaje mu i nešto treće, a to je izlazak iz vlade i odlazak na još jedne prijevremene izbore.


više vijesti