U raspravi koja se vodi oko Thompsonova zabranjenog nastupa u Sloveniji nije pitanje jesu li Slovenci trebali zabraniti koncert ni zašto su to učinili, nego zašto isto to ne učini i Hrvatska?!

Nije uopće upitno ima li Thompson i lijepih i »normalnih« pjesama, nego potiču li njegovi nastupi neprimjerene reakcije publike i neprimjerene političke ideje, koje su u nekim zemljama puno eksplicitnije nego u Hrvatskoj jednostavno – zabranjene. U tim zemljama onda nema ni Thompsonovih nastupa. I to nitko ne dovodi u pitanje. Čak se nije puno dovodilo u pitanje ni kad je Thompson zabranjen, odnosno izbjegnut, u Puli i drugdje u Istri. Podrazumijeva se da u krajevima koje je fašizam poharao nije sporno zašto ovom pjevaču tamo nema mjesta.

Sporna je sada Slovenija jer ona je, kao, bivša Juga u malom. To su valjda »naši«, ima tamo Janeza, Muje i Radovana, pa bi trebali imati razumijevanja i za ustaše i za četnike. Teza je da su u Sloveniji pjevali i neki Karadžićevi pjevači, a da negativnih reakcija nije bilo, pa zašto bi onda Thompson bio sporan, što je podvala zdravoj pameti, jednu idiotariju zamijeniti drugom i jednu predrasudu drugom. Kao što je netko na društvenim mrežama duhovito primijetio, tko je Thompsonu kriv što se Bora Čorba odavno deklarirao četnikom, a on nikako da se izjasni.

U sve su se uključili i drugi hrvatski pjevači koji, bez obzira na svoj svjetonazor poručuju – dajmo mu da pjeva, a pritom najmudriju izjavu daje Maja Šuput koja kaže da je normalno da se ne može pjevati ondje gdje to netko smatra uvredljivim.

Šalu na stranu, jedno je sigurno: sve dok u Jasenovcu i dan danas stoji ploča s natpisom »Za dom spremni«, trajat će i ove besmislene rasprave o Thompsonovom koncertu u Mariboru. U ovoj državi sve se može relativizirati i za sve se može naći dovoljno glupo opravdanje, pa tako i za Thompsonovu »umjetnost« potkrijepljenu ustaškom ikonografijom. Nije nikada riješena ni svastika na Poljudu, a riječi kojima vodeći ljudi Vlade (ovdje nema imena zbog predizborne šutnje) pravdaju ostanak ZDS ploče u Jasenovcu, neponovljive su koliko su apsurdne.

Ali kad se u slučaj Thompson upletu već i premijer i Ministarstvo vanjskih poslova kojemu se Thompson obraća za zaštitu ljudskih prava (!), tada stvar prestaje biti smiješna. Jer ovo nije rasprava o Thompsonu i Čavoglavama, ovo je rasprava o tome tolerira li ova država fašističku ikonografiju ili ne. Za slovensku nas baš briga.